Mirta Combaj Ujlaki: ‘Vjerujem da je čitanje od najranije dobi nešto najljepše što, uz zagrljaje i poljupce, svojoj djeci možemo dati’

Mirta Combaj Ujlaki mama je trojice predivnih dječaka. Neo je prvašić, Ian predškolac, a Rio je još malena beba. Mirta je profesorica njemačkog jezika tako da je oduvijek voljela riječi, učenje novih izraza na više jezika, a pogotovo čitanje, no na svom hrvatskom ipak najviše, jer je to jezik na kojem čita svojim dječacima, na kojem pričaju priče, prepričavaju razne dogodovštine i jezik na kojem je najljepše reći i čuti “volim te”. O knjigama koje čita sa svojim dječacima možete čitati i na njenom Instagram profilu te na Mirtinom blogu. Mirta Combaj Ujlaki također je autorica knjiga „Rođen u Zagrebu“ i „Rođena u Zagrebu“ koje je ilustrirao njezin suprug Dalibor Ujlaki. Riječ je o putopisnim slikovnicama prilagođene najmlađima od rođenja do četvrtog razreda osnovne škole. No, zapravo, može služiti svima kao malena putopisna knjižica i dnevnik kojim možete upoznati glavni grad Hrvatske kroz sedam predivnih zagrebačkih znamenitosti, a uz to slikovnica nudi i ideje za obilazak Zagreba na potpuno nov način. Ideja kojom se slikovnica vodi je istraživanje poznatih mjesta na nov i drugačiji način, kako bismo svakog puta iznova zavoljeli svoj ili neki drugi grad.

Još dok su dječaci bili u mome trbuhu počela sam im čitati naglas. Bila je to prvo predivna slikovnica “Pogodi koliko te volim”, a primijetili smo i nakon njihovog rođenja da im je ta slikovnica posebno draga. Nakon rođenja počeli smo čitati mnoge slikovnice u rimovanom stihu, a to je iznimno važno za poticanje govora, proširivanje vokabulara, učenje prvih riječi i upoznavanje s jezikom. Točno se sjećam trenutka kada su naši dječaci već puzali, pa bi samo u jednom trenutku usred čitanja otišli do svojih igračaka, a ja bih nastavila čitati sama na tepihu ili u naslonjaču, no to me nikako nije omelo, nastavila bih čitati jer sam znala da me oni čuju i slušaju, samo njihova koncentracija nije dovoljna za mirno sjedenje i slušanje.

No, kada su dječaci prvi puta dovršili rečenicu iz jedne od slikovnica koje smo čitali, kada su već imali oko godinu i pol ili dvije, znala sam da se sve isplatilo. Slikovnice doista potiču usvajanje komunikacijskih vještina, povezuju dijete i roditelja, djetetu pružaju osjećaj ljubavi i sreće jer s roditeljem dijele zajedničke trenutke, a pritom uživaju, zabavljaju se, igraju i uče. Vrlo je važno napomenuti kako roditeljski glas iznimno umiruje dijete, stoga je važno naći ugodan kutak za čitanje, napraviti od čitanja pravi mali zajednički ritual kako bi djeca zavoljela knjigu.

Kako zavoljeti knjigu?

Mnogi me roditelji pitaju: “Pa kako da zavole knjigu?”. Knjiga je u početku doista poput igračke, kao svaka druga stvarčica na polici, no s vremenom dijete uviđa razliku. Slikovnice su šarene, imaju puno stranica, slike se mijenjaju, boje su divne i vesele, a još i mama ili tata mogu čitati, oponašati likove iz knjige, šaliti se, smijati i uživati u svakom trenutku provedenom s djecom. Knjiga doista nudi toliko toga i, kada toga postanemo svjesni, mnogi će čitati već i svojoj bebi koja će kasnije postati dijete koje čita i odrastao čovjek koji je svjestan važnosti knjige i njihovog prenošenja znanja.

Što trenutno čitamo?

Sada kada su naši veći dječaci u predškolskoj i ranoj školskoj dobi jako volimo čitati biografije slavnih osoba “Atlas izuzetnih ljudi” te novu knjigu o Nikoli Tesli. Ian npr. obožava sve što ima veze sa životinjama pa su nam “Oceanarium” i “Animalium” pun pogodak.

No sve više uviđam, budući da je u našu obitelj stigao i naš Rio, kako se Neo i Ian iznimno vesele slikovnicama koje smo čitali kada su bili mali. Sada im se rado vraćamo, a njima se bude uspomene: “Mama, pa to mi je bila omiljena slikovnica” ili “Mama, pa tu sam knjigu obožavao”. Upravo je to ono što sam od samog početka htjela postići čitanjem, da trenuci provedeni u čitanju postanu trenuci kojih će se naša djeca sjećati čitav život.

Aktivnosti nakon čitanja

Ono što također jako volim, a tu iz mene progovara nastavnica, aktivnosti su nakon čitanja. U današnje vrijeme postoje mnoge slikovnice s aktivnostima i idejama nakon čitanja, a ja ih volim smišljati sama. Tako da nakon čitanja crtamo, igramo se, a sada kada su dječaci veći osmišljavam kratke kvizove koje igramo zajedno dok se priprema večera ili prije polaska na spavanje. Malo je reći da su dječaci oduševljeni jer me sada i sami traže da smislim pitanja i da se zajedno poigramo nakon čitanja.

To nisu zahtjevna pitanja, već pitanja poput: “Tko je glavni lik u priči?”, “Otkuda dolazi npr. Nikola Tesla?”, “Kojeg je kućnog ljubimca Nikola Tesla imao?”… Uz zabavni aspekt naših kvizova, naravno, tu je onaj povezujući jer ponovno postoji nešto “samo naše”, naši obiteljski kvizovi, dok tata Dado peče vafle i želi pomoći s odgovorima, ali i onaj edukativni, koji može postati velika pomoć djeci prilikom kretanja u školu i upoznavanje s lektirom. Mnoga će djeca na taj način prihvatiti lektiru kao jednu zabavnu aktivnost vezanu uz školu i neće je smatrati još jednim “zadatkom”, već će im biti poticaj za usavršavanje predčitalačkih i čitalačkih vještina, poticaj na učenje i upijanje novih znanja što će im u kasnijim životnim i obrazovnim razdobljima biti jako motivirajuće i poticajno. Stoga vjerujem da je čitanje od najranije dobi nešto najljepše što uz zagrljaje i poljupce svojoj djeci možemo dati.