Predčitačke vještine temelj su čitanja – isprobajte jezične igre koje su kao alat prema čitanju

Lucija Šogorić volonterka je u Udruzi EMA, koja stoji iza Centra za roditelje Klubko.
Studentica je 3. godine ranog i predškolskog odgoja. Lucija voli proučavati alternativne pedagoške pristupe i načine kako ih svatko može prisvojiti za sebe, a posebno se oduševljava Mariom Montessori.
Za Čitaj svojoj bebi pojašnjava zašto su važne predčitačke vještine.

U ovom ćemo se tekstu upoznati s pojmom “predčitačke vještine” koje predstavljaju temelj za ovladavanje čitanjem te s jezičnim igrama koje predstavljaju jedan od alata koji nam može pomoći da na zabavan način usvojimo one vještine koje prethode čitanju.

Prema Posokhova I. (2008.), vještine čitanja i pisanja zahtijevaju ovladavanje određenim temeljnim psihičkim sposobnostima i takozvanim predčitačkim vještinama. Predčitačke vještine omogućuju djetetu da nauči takvu složenu psihofizičku aktivnost kao što je pisani govor. Osjetljivost za smisao i karakteristike pisanog jezika, odnosno svijest o pisanom jeziku, koja se razvija vrlo rano te ju je moguće zamijetiti u djeteta između 2,5 i 3 godine, koje već pokazuje osnovno razumijevanje funkcije i značenje pisanog jezika, nazivamo predčitačkim vještinama. (Čudina-Obradović, Igrom do čitanja, 2002.)

U knjizi “Igrom do čitanja” Čudina-Obradović razvojnim redom nabraja i opisuje predčitačke vještine koje u djeteta predškolske dobi trebaju razviti roditelji i odgojitelji, kako bi poslije nesmetano ovladalo čitanjem:

  • govorna osjetljivost – razlikovanje glasova i zvukova, te razvoj osjećaja za ritam
  • govorne vještine – rado slušanje dječjih priča i pjesmica te djetetovo razumijevanje onoga što mu se priča ili čita, postavljanje pitanja i odgovaranje na njih
  • razumijevanje smisla primljene i poslane poruke što pridonosi sposobnosti povezivanja govornog i pisanog jezika
  • upoznavanje djeteta s karakteristikama teksta – pravilnim položajem knjige, slijedom teksta slijeva nadesno i odozgo prema dolje
  • glasovna osjetljivost – uočavanje činjenice o tome da se govor sastoji od rečenica, rečenice od pojedinih riječi, riječi od slogova, a slogovi od glasova; uočavanje rime
  • glasovna osviještenost – sposobnost uočavanja prvog ili zadnjeg glasa u riječi,
  • glasovna sinteza (sastavljanje riječi od pojedinih glasova), glasovna analiza (rastavljanje riječi na pojedine glasove), abecedno načelo (pridavanje različitih simbola-slova- različitim glasovima), šifriranje i dešifriranje (pretvaranje slova u glasove i obrnuto)

Često se pitamo kada je dobro vrijeme za početak razvijanja predčitačkih vještina kod djeteta. Prema Posokhova I. (2008.), navedene predčitačke vještine se razvijaju postupno, redoslijedom kojim su upravo nabrojane. Veći dio predčitačkih vještina, osim onih specifičnih koje zahtijevaju posebne igre i vježbe (glasovna osviještenost, glasovna analiza i sinteza, abecedno načelo i stvaranje veza između glasova i slova), roditelji razvijaju u djeteta spontano, samim time što potiču njegov opći govorni razvoj i čitaju mu mnogo knjiga. (Posokhova I. Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece, 2008.)

Bebe kojima se čita u zadnjim mjesecima trudnoće nesvjesno pamte intonacijski crtež priče i osobito majčin glas koji djeluje ugodno i smirujuće. Kasnije, roditelji djeci čitaju priče za laku noć, omogućuju im susret s različitim slikovnicama (kartonskim ili gumenim) tijekom kupanja, poslijepodnevnog sjedenja u krilu, odnosno u različitim situacijama i dijelovima dana djeci treba omogućiti susret s pričama. Razvijanje ljubavi prema knjigama spontana je priprema za kasnije samostalno čitanje. Zaključujemo kako je djeci najvažnije čitati od najranije dobi kako bismo im pomogli da ovladaju vještinama koje će im kasnije koristiti u procesu ovladavanje čitanjem.

Čitanje je jedan od alata koji nam pomaže razvijati predčitačke vještine. Znamo da je igra dječji prozor u svijet, aktivnost u kojoj djeca na osobit način uživaju i aktivnost u kojoj uče na spontan način. Neke od predčitačkih vještina možemo razvijati igranjem jezičnih igara. One se igraju prema unaprijed utvrđenim pravilima, a za cilj imaju širenje i istraživanje rječničkog fonda te intuitivno svladavanje jezičnih pravila. Također, jezične igre imaju i odgojne ciljeve, a to su: razvoj samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, poticanje samoizražavanja i kritičnosti oslobađanje djeteta za komunikaciju, zadržavanje pažnje te razvoj kreativnosti. (Peti-Stanić A. i Velički V., Jezične igre za velike i male, 2009.)

Primjere jezičnih igara za djecu različite dobne skupine potražite u knjizi “Jezične igre za velike i male”, autorica Anite Peti-Stanić i Vlatke Velički.

Poticanje dječjeg govornog razvoja, odnosno razvijanje predčitačkih vještina, najveći je zadatak roditelja, ali i svih onih koji se susreću s djecom predškolske dobi. Čitanjem i igranjem različitih igara možemo obogatiti dječji svijet te razviti trajnu ljubav prema čitanju i knjigama.

Primjeri jezičnih igara prema Peti-Stanić A. i Velički V.

Zvučna igra pamćenja
Igru pripremamo zajedno s djecom tako da unaprijed pripremljene sitne predmete stavimo u kutijice, i tako da u po dvjema kutijicama bude isti sadržaj. Dakle, bit će dvije kutijice sa zvončićem, dvije s kamenčićem, dvije s rižom, dvije s kovanicama i dvije prazne. Kutijice pomiješamo.
Zadatak je spojiti kutijice prema zvuku te sastaviti što više zvučnih parova. Možete se igrati i s više kutijica i s više različitih zvukova.
Sredstva: 10 istih kutijica ( npr. od kinder-jaja) , kamenčići, 2 zvončića, riža, kovanice
Jezični ciljevi: poticanje i osvještavanje slušne osjetljivosti
Spoznajni/odgojni ciljevi: vježba koncentracije
Dobna skupina: 3+

Na slovo, na slovo
S djecom odaberemo jedan glas/slovo abecede. Djeca dižu ruku govore riječi koje počinju tim glasom. Pritom djeca uče kako se pristojno javiti za riječ i slušati drugoga, a uz to vježbaju i zapamtiti riječ koju su smislili dok ne dođu na red.
Nastavak igre može biti takav da djeca sjede za stolovima , svatko s papirom ispred sebe, tako da mogu, kad se izgovori neka riječ, nacrtati ono što je njome izrečeno.
Jezični ciljevi: prepoznavanje početnog glasa/slova, vježba koncentriranog slušanja
Spoznajno/odgojni ciljevi: vježba pamćenja
Dobna skupina: 4+

Priča iz vrećice
U vrećicu stavimo različite predmete i započinjemo pričati priču – npr. Jednoga dana dječak i djevojčica krenuli su šetati šumom. Pružamo vrećicu djetetu, ono izvlači jedan predmet i nastavlja pričati priču. Za svaki predmet je potrebno osmisliti rečenicu.
Ispričamo priču do kraja, a možemo ju i ponoviti, zapisati i pročitati, nacrtati, smisliti pjesmicu uz priču ili što drugo dijete želi.
Sredstva: vrećica, ključić, kamenčić, lutkica, češ, konac ili drugi maleni predmeti
Jezični ciljevi: govorno izražavanje
Spoznajni/odgojni ciljevi: poticanje i razvijanje mašte
Dobna skupina: 5+

Zapetljana užad
Na jednom kraju piše: dječak, djevojčica, pas
Na drugom kraju piše: suknja, cipela, zubi
Kad djeca pronađu parove, koriste ih za oblikovanje kratkih rečenica, npr. Dječak ima cipele. Djevojčica ima suknju. Pas ima zube. Što su djeca starija, moguće je sastavljati sve kompliciranije rečenice.
Sredstva: crtež užadi s napisanim riječima ili nacrtanim pojmovima. Na krajeve užadi zapetljane napišu se riječi ili se na jednom kraju napiše riječ, a na drugom se nešto nacrta
Jezični ciljevi: vježbe čitanja i pisanja, bogaćenje rječnika
Spoznajni/odgojni ciljevi: vježba pažnje
Dobna skupina: 6+

Čitaj i ti!

Prijavi se na newsletter i među prvima saznaj novosti, zanimljivosti i savjete

Literatura:
Posokhova I. Razvoj govora i prevencija govornih poremećaja u djece, 2008.
Peti-Stanić A. i Velički V., Jezične igre za velike i male, 2009.
Čudina-Obradović M., Igrom do čitanja, 2002.

Foto: Shutterstock