Zalogaj palačinke, zalogaj slikovnice: Edukativno-zabavne radionice na kojima se djeca zaljubljuju u priče
Spoj ukusnih zalogaja i sjajnog štiva – tako se najbolje mogu opisati radionice ‘Zalogaj palačinke, zalogaj slikovnice’ koje djeca (ali i roditelji) obožavaju!
U organizaciji Jelene Pervan, Ibis grafike i kavane Darling & Shegrts na zagrebačkim Ravnicama, ‘Zalogaj palačinke, zalogaj slikovnice’ jedna su od onih stvari kojoj morate prisustvovati da popratite i upijete oduševljenje i uzbuđenje koje tamo vlada.
– Radionice započinju okupljanjem na mekanom crvenom tepihu, u ljetnim mjesecima na platou ispred kavane, a zimi unutra na toplom. Dolaze djeca od 4 do 10 godina, svi s veliki entuzijazmom, i za pričom i za palačinkom. U dogovoru sa Sašom Krnic biram kvalitetne slikovnice i zbirke priča izdanju Ibis grafike te ih prilagođavam susretu. Priču započinjemo opuštenim razgovorom ili nekom dramskom igrom za opuštanjem i ulazak u priču, nakon koje slijedi kreativni zadatak, svaki put drugačije – započinje razgovor Jelena Pervan, voditeljica radionice ‘Zalogaj palačinke, zalogaj slikovnice’, inače osnivačica genijalnog projekta ‘Kuća od priča’ o kojem smo pisali ovdje.
Ideja za projekt rodila se u doba pandemije. Saša Krnic iz izdavačke kuće Ibis grafike i dječje knjižare Pričozemska, govori nam kako nije bilo gostovanja, nije bilo putovanja, knjige se nije moglo predstavljati u zatvorenim prostorima, kafići nisu radili…:
– Gotovo svakog jutra suprug i ja vraćali smo se iz šetnje Maksimirom i stali na jutarnju kavu u Darling & Shegrts, koja se pila na platou ispred kafića. Prostor je bio toliko ugodan da nije trebalo puno razmišljati da bi se došlo na ideju kako je idealan za predstavljanje knjiga. Kasnije smo vidjeli da je i unutarnji prostor jednako tako ugodan. S vlasnicom, Draganom Dilparić, dogovorili smo se za pet minuta. Samo je trebalo čekati da prođe lockdown. Nekako je u to vrijeme i Ministarstvo kulture raspisalo natječaj za Razvoj čitateljske publike. Svi su parametri odgovarali mojoj ideji: suradnja s nekim drugim sektorom, program na otvorenom prostoru…
S Jelenom je, priča nam Saša, lako dogovorila – ona će voditi program, a drugi su autori jedva dočekali da mogu sudjelovati!
– Još je samo trebalo smisliti koje ime za projekt odabrati i kako onda privući publiku. Mislili smo nuditi djeci kakao, bila je zima kada sam pisala projekt. I krafne su bile jedna od ideja, a na kraju smo zaključili da su palačinke idealne. Naš interni copywriter došao je na ideju da program nazovemo ‘Zalogaj palačinke, zalogaj slikovnice’. I djeca su počela dolaziti – prisjeća se Saša početaka.
Dragana Dilparić, vlasnica kavane Darling i Shegrts na Ravnicama, kaže kako su od otvorenja bili prepoznati kao mjesto na koje rado dolaze roditelji s djecom pa je kod njih uvijek veselo:
– Kako u životu, ali i u poslu obično bude (nama koji živimo naše poslove), ljudi i duše jednostavno se prepoznaju. Krešo i Saša su nas pronašli i postali redovni gosti, zapravo članovi naše male zajednice. Knjigu cijenimo, a pogotovo dječju književnost (Darling je ponosna mama dvoje strastvenih čitača) pa se to valjda osjeti u zraku… U godini čitanja Saša je mudro nanjušila da s knjigom treba ići na za knjigu, nekonvencionalna mjesta, pogotovo ući u kvartove gdje ljudi žive. Ponuditi projekt vikendom popodne, skoro pa ispod prozora; gdje se nakon ručka doslovno spustiš i uživaš u kulturi koja ti je maltene pokucala na vrata; bila je apsolutno genijalna ideja.
Dragana kaže kako su doslovno ciknuli od sreće kada im je Saša predstavila projekt.
– Naš dio posla bio je da ispečemo palačinke i bogato ih namažemo te ih na kraju radionice podijelimo ogladnjelim malim slušačima – priča nam Dragana.
I dok su roditelji uživali na kavi, Jelena je, na drugoj strani terase, klincima čitala, glumica, objašnjavala, crtala i ostavljala ih ponekad potpuno bez daha.
– Imam tu sreću da radim na sjajnim projektima za djecu, ali ovaj mi je jedan od dražih. Predivno mi je bilo promatrati kako sa svakom novom pričom raste broj djece. Dolaze nam iz svih kvartova, a neki čak i iz obližnjih gradova. Neki do njih došli su prvi put samo radi palačinke, a vraćali su se radi priče i atmosfere – priča nam Jelena.
Malo je potrebno da djecu zaljubimo u priče, treba samo znati kako.
Vjerujem da smo u ovom projektu pronašli pravu formulu
i veselim se sljedećem susretu.
Na susrete često dolaze i zanimljivi gosti; pisci, ilustratori, prevoditeljica znakovnog jezika, terapeutski pas i drugi. Jednom su prilikom pripovijedali priču iz Litve, a u publici se našla djevojčica čija je mama – upravo iz Litve.
Pročitala je dio priče i u originalu, što je bilo spontano i lijepo iskustvo za sve okupljene.
U proljetnom dijelu programa predstavljeno je desetak autora i knjiga.
– Ne znam je li razlog bila Jelena, priče i palačinke, ali posjećenost je bila odlična. A i program. Nastavili smo ujesen 2021., zatim u Ribnjaku na Festivalu književnosti za djecu i mlade, prošlog proljeća, a nekoliko smo puta ponovili u Darling & Shegrts. Spoj naših priča i Draganinih palačinki bio je pun pogodak. Dok su djeca netremice pratila što Jelena priča, roditelji su mogu na miru sjediti u kafiću i pijuckati kavu. Najčešće su na program dolazila mala djeca, ali u nekoliko navrata predstavljali smo knjige za nešto stariji uzrast. Jednom je došao cijeli razred s roditeljima s drugog dijela grada. Tada smo predstavljali knjigu njihove učiteljice – prisjeća se Saša jedne od radionica.
Dragana ističe kako su roditelji, koji cijene knjige, oduševljeni što mogu dovesti djecu da upoznaju omiljene im autore, ilustratore, prevoditelje…:
– Učili smo znakovni jezik, slušali priču na litavskom, crtali strip, slušali radiodramu i učili kako nastaje… I svašta još. To su stvarno velike stvari, i to u kvartu.
Ne moraš nigdje ‘ići’, niti se posebno uređivati.
Dobiješ bombončić od kulture, bez posebnog truda.
Zato je projekt bio tako uspješan jer je ideja u svojoj osnovi genijalna.
Od veljače će, najavljuje Saša, Jelena u Pričozemskoj ponovno voditi program za djecu. Ovaj put bez palačinki, ali s plišanim igračkama.
– Djeca obožavaju Jelenu, a i ona njih. Zato su sve njezine radionice izuzetne. A i zato što dobro zna svoj posao! – zaključila je Saša.
Čitanja nikad dosta!