Nina Vranić diplomirana je logopedinja koja za Čitaj svojoj bebi piše o poremećaju čitanja i pisanja, odnosno disleksiji kod djece. Diplomirala je logopediju na Fakultetu za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju u Beogradu. Od tada stječe iskustvu u radu s djecom u privatnom sektoru i predškolskom obrazovanju.

S početkom školske godine javljaju se i školski problemi. Djeca se vraćaju u školu i počinju savladavati čitanje i pisanje. Za neku će djecu stjecanje ovih vještina biti lagano, dok druga imaju poteškoća s učenjem. Poremećaj u učenju čitanja naziva se disleksija i definira se kao značajan nesklad između stvarne i očekivane razine čitanja u odnosu na mentalnu dob.

U ovom tekstu govorit ćemo o poremećajima čitanja, kako ih prepoznati te što učiniti ako primijetite da vaše dijete ima problema u stjecanju ovih sposobnosti.

Postoje različita objašnjenja i teorije o nastanku disleksije. Disleksija može nastati kao posljedica vizuospacijalnih deficita koji utječu na vizualno pamćenje, uočavanje i analiziranje vizualnog materijala, deficita slušnog pamćenja koji onemogućuju pamćenje onoga što čuju i čitaju. Također, disleksija može nastati kao rezultat jezičnih deficita.

Kada se mogu dijagnosticirati poremećaji čitanja?

Djetetu je potrebno vrijeme i odgovarajuća poduka da bi steklo ove sposobnosti. Disleksija se može dijagnosticirati samo kada:

• dijete je prošlo adekvatnu sustavnu obuku
• dijete ima normalnu inteligenciju
• dijete je adekvatno motivirano za stjecanje vještine
• dijete ima druge pozitivne obrazovne, psihološke i socijalne uvjete.

Važno je napomenuti da se disleksija ne dijagnosticira prije završetka drugog razreda. Disleksija se može prepoznati po tome što su čitanje, pravopis i pisanje ispod razine očekivane za uzrast. Djeca, za koja se kasnije utvrdi da imaju disleksiju, imaju lošu orijentaciju na papiru i u prostoru. Mogu imati problema s pamćenjem dana u tjednu ili prepoznavanjem svog mjesta u učionici. Neki od znakova koji upućuju na poremećaj čitanja su nerazlučivanje vizualno ili slušno sličnih zvukova, supstitucija, mucanje pri čitanju. Imaju poteškoća u reproduciranju pročitanog, prepoznavanju fonema ili glasovnoj analizi i sintezi. Tijekom čitanja postoji pauza prije početka riječi, skraćivanje riječi ili dodavanje glasova na kraju riječi. Dijete ima problem s razumijevanjem pročitanog i povezivanjem riječi unutar rečenice. Nizanje, odnosno nastavak započetog niza predmeta, slova je otežan. Djeca imaju problem s razlikovanjem fonema po zvučnosti. Sposobnost glasovne analize i sintetiziranja zvukova je otežana i manifestira se kao nemogućnost pamćenja oblika slova. Također, ova djeca imaju problem s dijeljenjem riječi na slogove. Djeca čitaju rečenice slovo po slovo. Ponekad preskaču slova, rečenice i retke. Čitaju sporo i nesigurno.

Ako je vaše dijete prošlo odgovarajuću poduku i primijetite greške iz prethodnog odlomka u njegovom čitanju, možda je vrijeme da se obratite logopedu. Logoped će uzeti anamnestičke podatke i uputiti vas na dodatne pretrage: neurološke i audiološke. Nakon toga slijedi procjena čitanja koju prolazite s logopedom. Nakon procjene trenutnog stanja izrađuje se plan daljnjeg liječenja i stimulacije. Disleksija zahtijeva puno vježbe i stimulacije, ali uz odgovarajući logopedski tretman i trening, mnogi simptomi se smanjuju.