Marija Bratonja po struci je diplomirana knjižničarka i profesorica hrvatskog jezika i književnosti. Već 15 godina radi svoj posao iz snova, onaj stručne suradnice školske knjižničarke u jednoj vukovarskoj srednjoj školi. Marija Bratonja mama je troje djece od 12, 10 i 6 godina i autorica bloga Mali čitači. Blog je nastao prije više od pet godina kao mjesto predstavljanja kvalitetnih slikovnica i knjiga za djecu, novih i ne toliko novih hrvatskih autora i autorica te ilustratora i ilustratorica te, u zadnje vrijeme, i poezije za djecu koje, kaže Marija Bratonja, kronično nedostaje u svakodnevnom životu. Poslije bloga nastali su i Facebook i Instagram stranica te, za vrijeme pandemije, YouTube kanal Mali čitači.

Jedina stvar koju sa sigurnošću moraš znati jest lokacija knjižnice, rekao je jednom Albert Einstein. I bio je u pravu. Jer knjižničari možda ne znaju sve, ali sasvim sigurno znaju način kako pronaći ono nešto što vam treba. Zato je važno da knjižnice budu sredina koju će djeca upoznati i znati od najranije dobi. Mnoge narodne knjižnice već su uvele programe besplatnog upisa novorođenčadi, neke uz to najmlađima poklanjaju i pakete s nekoliko prigodnih slikovnica, provode programe čitanja naglas i raznih radionica baš za bebe.

Odlasci u knjižnice prvi su korak u svijet čitanja

Možda se nekome to čini čudnim, mogli bi pomisliti kako te bebe još nisu ni svjesne gdje se nalaze, ali dobrobiti odlaska u knjižnice od najranije dobi već su naveliko istražene i potvrđene. Osim što je vrijeme provedeno u knjižnici zaista kvalitetno provedeno vrijeme roditelja i djeteta, maleni imaju priliku družiti se i igrati s vršnjacima, slušati i gledati čitanje raznih kvalitetnih slikovnica, a roditelji čuti iz prve ruke, od knjižničara, preporuke kvalitetne literature za svoju djecu. Čestim odlascima, najmlađi čine prve korake u svijet knjige i čitanja. Jer daleko su odmakle od onoga da su zgrade u kojima ćete samo posuditi knjige. Knjižnice su dnevni boravci grada, mjesta, sela te nude sve više i više. Na nama je da to iskoristimo. 

Nije teško djecu privući u knjižnice. Odavno su knjižničari postali i pravi marketinški stručnjaci koji su se brzo snašli i na društvenim mrežama. Znaju oni kako suptilno nagovoriti djecu na dolazak i posudbu knjiških naslova. Nude razne programe, uključivanje u projekte, radionice, čitateljske klubove, pričaonice, a naravno da će gotovo svako dijete, kad je već tu, malo pronjuškati po policama i posuditi poneki naslov. I polovica posla je obavljena. Za drugu polovicu možemo se nadati da će biti obavljena kod kuće, a to je – pročitati posuđene naslove. To je ipak drugi par rukava, na koji knjižničari ne mogu baš previše utjecati. Ali ako dijete već ima razvijenu naviku čitanja i ako mu se čitalo od najranije dobi, onda ni tu ne bi trebalo biti problema. Osim ovisnosti, ali one koju volimo i potičemo, ovisnosti o čitanju. 

Svi u knjižnice, knjižnice za sve

Mlađa djeca najčešće odabiru slikovnice i knjige koje ih vizualno privuku, zato je dobro što se slikovnice za najmlađe u knjižnicama obično nalaze u koritima za slikovnice. Tako su malenima nadohvat ruke i mogu samostalno odabrati što će posuditi, dok malo stariji dolaze s već unaprijed razvijenim čitalačkim ukusom i popisima za posudbu. A ako ih i nema, knjižničari će uvijek uskočiti s prijedlozima. Najmlađi će često posegnuti za slikovnicama s mnogo ilustracija, a manje teksta, pogotovo ako još nisu čitači, mlađi osnovnoškolci još uvijek vole ilustracije, ali im nije teško ni pročitati neki tekst pa često posežu za prijelaznom literaturom poput stripova i ilustriranih knjiga, dok stariji osnovnoškolci već cijene dobre romane i priče.

No, zapravo nije ni važno što će naša djeca odabrati za čitanje, dok god čitaju. I dok god posjećuju knjižnice. Baš kao što je i Neil Gaiman rekao:

Imamo obvezu podržavati knjižnice. Koristiti se knjižnicama, ohrabrivati druge da se koriste njima, protestirati kad se knjižnice zatvore. Ako ih ne cijenimo, onda ne cijenimo informacije ili kulturu ili mudrost. Utišavamo glasove prošlosti i nanosimo štetu budućnosti.

Zato, svi u knjižnice i knjižnice za sve!