Sergej i mješanka Kira pomažu djeci s poteškoćama u čitanju: ‘Djeca su uvijek oduševljena i žele da radionice traju duže’

Da bi djecu uveli u svijet čitanja, roditelji, odgajatelji, učitelji i drugi edukatori koriste razne, fantastične metode, među kojima se istaknuo R.E.A.D. program.

U Hrvatskoj ga provode voditelj terapije Sergej Jonke i terapijski par Kira, a cilj im je potaknuti djecu na čitanje. Psi koji sudjeluju u terapijskom čitanju moraju proći edukaciju s vlasnikom, teorijski i praktični dio.

Sergej i Kira program provode već devet godina, a Kira je prošla socijalizaciju i obuku, i to nakon što je spašena iz poplave u Gunji.

Prvi je program održan u zagrebačkoj Knjižnici Savski gaj, a prve su radionice bile namijenjene odraslim osobama s intelektualnim poteškoćama. Godinu dana poslije, pokrenute su i radionice za djecu, a teškoće zbog kojih djeca dolaze na terapije su razne – disgrafija, disklesija, nedostatak vježbe i motivacije, anksioznost, autizam…

Porazgovarali smo sa Sergejem, voditeljem terapije, koji nam je ispričao kako radionice izgledaju, kome je program namijenjen te što kažu zadovoljna djeca i roditelji.

Kako se rodila ideja za R.E.A.D. program?
Ideja o R.E.A.D. programu rodila se sad već davne 2014. godine. Naime, 2014. i 2015., Kira je pohađala školu i tamo je pokazivala otvorenost, smirenost, želju za učenjem, a posebno me oduševljavala njena ogromna ljubav prema ljudima iako je ostavljena od istih tih ljudi u poplavi. Kira ima taj poželjni karakter, pozitivan stav prema ljudima, osobito djeci. Paralelno s tim, spontano se stvarala priča o napuštenom i ostavljenom psu koji želi pomagati djeci. Danas, kada skupa ulazimo u 9. godinu volontiranja, sa sigurnošću mogu potvrditi da istinski uživa u tome što radi. 

Možete li nam ispričati više o R.E.A.D. programu?
R.E.A.D. (reading education assistance dogs)  je licencirani, registrirani  volonterski program od strane  američke organizacije Intermountain Therapy Animals te ga Kira i ja provodimo već 9 godina. 

R.E.A.D. provode terapijski parovi, školovani i certificirani terapijski psi s njihovim voditeljima, koji su za provedbu programa dodatno osposobljeni. Cilj programa je razvoj komunikacijskih vještina i vještina čitanja kod djece s teškoćama čitanja, uz pomoć terapijskih timova, psa i njegovog voditelja koji zajedno sa stručnim osobljem u školi, knjižnici ili nekoj drugoj ustanovi formalnog ili neformalnog obrazovanja, čine R.E.A.D. tim. Cilj je također i poticanje koncentracije i pamćenja te poticanje i stvaranje odnosa dijete-pas.

Program se uglavnom provodi u školama i knjižnicama te funkcionira na način da djeca čitaju psu pri čemu vrlo često imaju i fizički kontakt sa psom. Čitanje psima djeluje opuštajuće, pas sluša, ne kritizira, ne prekida, ne ismijava te djeca u takvoj atmosferi počinju bolje čitati, bolje razumiju pročitano te vrlo rado razgovaraju o pročitanom.

Od čega se projekt sastoji i kako izgleda jedna radionica?
Ako kao primjer uzmemo školu, program započinje iskazivanjem interesa škole, stručnih službi, učiteljica za ovakav tip radionica. Program se zatim predstavlja zainteresiranima te se prezentiraju specifičnosti, uvjeti i pravila samog programa.

Nakon što se s programom upoznaju i roditelji te nakon rješavanja administrativnih suglasnosti aktivnost može početi. Najčešće se program provodi u školskoj knjižnici, gdje uz djecu, psa, voditelja psa sudjeluju i stručne službe koje bilježe tijek projekta te na kraju daju svoje stručno mišljenje. Radionice se uvijek odvijaju na podu kako bi se postigla što opuštenija atmosfera te potaknuo kontakt sa psom.

Na početku svakog projekta, na prvoj radionici djecu učimo o pravilnom ponašaju prema psima te općenito odnosu prema životinjama i kućnim ljubimcima kako bi stekli osnovna znanja o dobrobiti, suživotu i nenasilju.

Nakon toga djeca odabiru knjigu koju žele čitati, ponekad stripove ili neke školske časopise te počinju čitati. Na kraju svake radionice razgovaramo o pročitanom tekstu. Uglavnom, sve počinje i završava s dječjim i Kirinim osmijehom.

Projekt se ovisno o mogućnostima ustanove i/ili tima odvija tijekom cijele školske godine jednom mjesečno ili češće. Na kraju projekta stručne službe daju evaluaciju. Roditelji i djeca popunjavaju upitnik u kojem iznose svoje mišljenje o radionicama.

Kojoj dječjoj dobi je R.E.A.D. program namijenjen?
Ne postoji pisano pravilo o dobi djeteta u R.E.A.D. programu. Najčešće su to djeca od 1. do 4. razreda osnovne škole.

Naš prvi projekt je bio s odraslim osobama sa intelektualnim teškoćama u knjižnici Savski gaj.

Jedno od djece s teškoćama u razvoju, dolazi na naše radionice i nakon završetka srednje škole. Svi su dobrodošli 😊.

Kakve su reakcije djece i roditelja na R.E.A.D. program?
Djeca su uvijek oduševljena i žele da radionice traju duže. Roditelji koji sigurno imaju najbolji uvid o učincima radionica vrlo se pozitivno izjašnjavaju. Možda najbolje da citiram neke od izjava roditelja nakon radionica:

Oboje ste uistinu jako doprinijeli promjeni načina kako Ema doživljava čitanje
i od kada smo krenuli na čitanje u knjižnicu s Kirom, Emu je to cijelo iskustvo jako otvorilo.

Ma jednostavno je Kira bila prekretnica, kao i s četiri godine kad je krenula na jahanje. Životinje su za nju uvijek bile nešto posebno.

Moram reći da se je zahvaljujući ovom projektu i ljudima koje je upoznala oslobodila, ide sama u knjižnicu, posuđuje knjige i čita. Tako da veliko hvala od srca.

U vašem programu David je stekao bolju i redovitiju naviku čitanja,
čitanje povezuje s nečim što ne predstavlja napor,
već je sastavni dio provođenja slobodnog vremena.
Opušteniji je u čitanju pred drugom djecom.

Lara i ja bismo se htjele zahvaliti na mogućnosti koju je Lara dobila
s vašim programom Čitaj psu s Kirom. 

Program je odličan način da djeca zavole knjigu i čitanje,
stoga vam doista HVALA na vašem entuzijazmu i predanosti.

Kakva je uloga pasa u projektu, pošto se projekt baš zbog njih ističe od ostalih?
Kroz sam program dokazano je da su psi odlično društvo za čitanje jer pažljivo slušaju, ne osuđuju, ne kritiziraju i ne podsmjehuju se. Psi predstavljaju sigurno utočište, ne ispravljaju i ne remete mir, iako ponekad mašu repom i škakljaju.U takvoj atmosferi čitanje postaje vrlo zabavno. Terapijski psi pozivaju vas na dodir i maženje te čitanje postaje jedinstven i uzbudljiv događaj. Kad dijete čita psu, opušteno je, ne osjeća nelagodu te se može potpuno koncentrirati na čitanje. Vrlo često takva atmosfera dovodi do smanjenja krvnog tlaka i broja otkucaja srca.

Kakve planove imate za ovu godinu za R.E.A.D. program?
Primarno, nastaviti provoditi R.E.A.D. program u našoj najdražoj knjižnici u Savskom Gaju s  knjžničarkom Davorkom gdje smo prisutni skoro deset godina.

Radimo dva zanimljiva projekta u osnovnim škola koje imaju za cilj potaknuti empatiju kod djece.  Također u planu je i nastavak projekta „Svake godine grad jedan“ – u suradnji s lokalnom zajednicom posjećujemo hrvatske gradove i mjesta te  promoviramo dobrobit R.E.A.D. programa, poticanje čitanja, suživota sa životinjama, nenasilje, te općenito aktivnosti potpomognute životinjama. 

Uglavnom, planova i želja ne nedostaje, ali oni ovise o Kiri, našim mogućnostima financiranja te slobodnom vremenu.