Mihaela je majka dviju djevojčica, baletni pedagog po zanimanju, magistra komunikologije po zvanju i rekreativni bloger.  Za sebe kaže da je žena s nerealnim omjerom ideja i slobodnog vremena. Jogi u tijelu, putnik u duši i osoba koja ljepote svijeta upija svim osjetilima. Ljubav prema plesu, pjevanju i čitanju prenosi na svoje djevojčice. A, sav glamur prljavih pelena i noseva koji cure od listopada do svibnja te ostale čari roditeljstva dijeli na blogu No drama mama.

Čitanje, plesanje i pjevanje. To su aktivnosti bez kojih nije prošao nijedan dan u našem
domu, otkako nam je prije tri godine roda donijela Vendi. I, nastavili smo u istom ritmu, ali dvostruko više, prije četrnaest mjeseci kad je roda drugi put sletjela i donijela nam Galadriel. Koliko nas dvoje volimo književnost, govori činjenica da su i one dobile imena po likovima iz knjiga. Vendi smo prilagodili prema Wendy iz Petra Pana i u potpunosti joj karakterno odgovara. Galadriel, vilenjačka princeza iz Tolkienove trilogije Gospodar prstenova, bila je tatin izbor jer ga je njen lik oduševio. Ovo je priča o našem čitanju, o ljubavi prema čitanju koju im prenosimo i s njima je razvijamo od prvih dana.

Čitamo oduvijek

Pročitala sam nekada davno, dok još nisam razmišljala o svojoj djeci, kako fetus sluša i prepoznaje glasove. I, znala sam od prvih dana trudnoće, nema boljeg načina da upozna naše glasove od toga da čitamo na glas. Dosta sam vremena provela čitajući dok je Vendi rasla u trbuhu. Čitala sam joj uvijek samo nekoliko naslova, Ježevu Kućicu i pjesme Grigora Viteza. Ritam i rima s vremenom su joj postali prepoznatljivi i uvijek bih joj recitirala ležeći u istom položaju. Znala je mirovati, a čim bi čula ritam čitanja i poznate riječi, počela bi udarati po mom trbuhu. S Galadriel je situacija bila drukčija, manje sam vremena provodila čitajući izravno njoj, ali slušala je dok sam čitala Vendi i već se tada družila s nama.

Ritam i rima od prvog dana

I u prvim tjednima nakon Vendinog rođenja nastavila sam isto, čitala bih joj iste pjesme Grigora Viteza i recitirala Ježurku ježića. To su bili rituali koji su se nastavili i malo modificirali. Jer, pojavili su se uz tekst i drugi podražaji iz okoline, svjetlo i kontrasti, pa prve boje, a onda i neki novi tekstovi te prve slikovnice za samostalno “čitanje”.

Od kontrasta do prozorčića

Kako beba raste i razvija se, javljaju se novi interesi, tako se i mijenjaju slikovnice. Kroz naš je dom prošlo mnogo slikovnica. Moja mama čuva neke koje su preko 40 godina stare i njima se ponekad služimo. Mnoge su se kroz tri godine toliko puta prelistale, pročitale, da im se to više ne može sakriti na koricama i između njih.

Sestre, a različite

Kažu kako djecu ne treba uspoređivati, ali mislim da gotovo svi svoju djecu uspoređuju. Barem ja to činim i ovdje ću to učiniti. Vendi je unazad godinu dana mnogo više zainteresirana za knjige i samostalno ih lista. Zadnjih nekoliko mjeseci počeli su je privlačiti i brojevi i slova. Sada, kad prepoznaje desetak slova, često zna listati slikovnice i traži V kao Vendi, M kao mama, T kao tata, O kao oko, G kao Gaja (kako zove Galadriel). U dobi od godinu dana nije bila toliko zainteresirana za listanje.

S druge strane, Galadriel je, otkako se posjela, rado okupirana aktivnostima poput slaganja slagalica ili umetanja predmeta u predmet, a često sama uzme slikovnicu i lista je. To se najčešće dogodi kad je pustim da se samostalno zabavlja. U tim trenucima se ne uključujem u njeno čitanje, osim ako vidim da su stranice u ozbiljnoj opasnosti da se nađu u komadićima.

Knjige uvijek nadohvat ruke

Njihova je soba organizirana tako da su im knjige uvijek nadohvat ruke. Uvijek im je dostupna nekolicina knjiga, ne više od deset. Zapravo, trebaju im tek dvije ili tri dok imaju trenutak za čitanje, ali uvijek im posložim knjige tako da imaju četiri, pet koje su im drage. Dvije koje nisu dugo vidjele i dvije, tri koje im prije nisu bile zanimljive. Mijenjam ih, otprilike, svaka dva tjedna.

Knjige se troše, ponekad se i neka stranica podere ili se prozorčić otkine, ali to je dio procesa korištenja knjiga. Nikada ne radimo oko toga paniku, ali pokazujem im kako moramo pažljivo rukovati knjigama kako bi nam što dulje služile. Vendi već sada shvaća da korištenje knjiga ne uključuje trganje, dok je Galadriel tek ušla u fazu – potrgaj dok te ne gledaju i to, što više možeš.

Niski stolić s knjigama stoji im u sobi preko puta kreveta, tako da im je u vidokrugu i dok leže i dok se igraju u jednom kutku sobe. I, zapravo, taj stolić s knjigama nije namjerno tu postavljen. Nego, u jednom trenutku postao je višak pa smo ga odlučili ubaciti u njihovu sobu jer je bilo najviše mjesta. Brzo smo shvatili da je idealan za knjige i da za njim mogu crtati i bojati ili se igrati.

I one izvan dosega

No, nisu im sve knjige na dohvat ruke. Postoji skupina knjiga koje će uvijek biti na polici malo izvan dohvata ruke. Tako im želimo osvijestiti da postoje i one koje se ne koriste svaki dan i koje ne listamo kako želimo i kad želimo. Te su nam posebno vrijedne ili drage i njima rukujemo s posebnom pažnjom. U svijetu nas velikih, one svakodnevne su kao skripte ili radne bilježnice, koriste se i troše. Ove izvan dosega su poput enciklopedija ili rječnika stranih riječi koje ne koristimo svakodnevno i trebaju nam trajati vječno. U njihovom svijetu, izvan dosega držimo velike knjige poput zbirki priča jer su preteške za njih pa, osim što ne želimo da ih poderu, ne želimo ni da im padnu na nogu. Tu stoje i knjige iz knjižnice ili one koje smo od nekoga posudili i uvijek napominjem Vendi koliko je važno da ovakve knjige posebno pazimo i vratimo ih ovakve kakve smo ih posudili.

Nove tehnologije

Okruženi smo tehnologijom i od toga ne bježimo. Kako raste, tako Vendi sve više shvaća koliko je toga dostupno na ekranima. Ipak, vodimo se preporukama kako djeca do druge godine uopće ne trebaju provoditi vrijeme pred ekranima. S Vendi smo to u potpunosti mogli provesti, a s Galadriel je poprilično izazovno. Jer, ako dam Vendi da posluša tri pjesme na Cocomelon kanalu, nekad ne mogu izolirati Galadriel pa i ona gleda, sluša i pleše. No, tehnologiju prvenstveno koristimo za slušanje glazbe, ali i čitanje. Zapravo, nastojimo Vendi pokazati kako tehnologija nije tu samo u funkciji zabave, već da nam može pomoći u pretraživanju nečega što nas zanima. Iako imamo dosta izrađenih fotografija, volimo ih nas dvije zajedno prolistati u digitalnom albumu. S druge strane, tata joj pokazuje snimke svojih zarona, mante i kornjače s kojima je ronio. A, Vendi se sama sjeti pa ponekad traži: “Daj mi pokaži di sam ja bila mala.”

Čitamo digitalne knjige

Njoj je najzanimljivija priča “Slonica Nisita gasi požar”. I, nju povezuje s tatinim tabletom. Zapravo, svaki put kad vidi tatu kako drži tablet i nešto čita, moli ga da pročitaju “Sonicu”. A do Slonice Nisite smo došli sasvim slučajno, u nekom trenutku kad smo bili primorani zbog njihove prehlade nabaviti aspirator za nos. Ti počeci čišćenja nosa usisavačem bili su prava drama, ali nas je spasila Nisita i njena priča o čišćenju surlice.

Slikovnice kao pomoć u svladavanju prepreka

U prve tri godine, kad otkrivaju svijet, mali ljudi nailaze na mnoge prepreke i strahove. Nama je Slonica Nisita bila velika pomoć pri smanjenju straha od čišćenja nosa. Isto tako, kad se kod Vendi pojavio strah od liječnika, slikovnica s prozorčićima “Kod liječnika” pomogla nam je da joj objasnimo i pripremimo je kako bi pregled i njoj i nama bio što je moguće manje stresan.

Također, sada, kad se pripremamo za prvi zajednički let avionom, intenzivno proučavamo knjigu s prozorčićima “U zračnoj luci”. Shvatili smo smisao one “priprema je pola posla”. Kad idemo u nešto novo i nepoznato pripremljeni, suze, strah ili nepredviđena navala negativnih emocija budu zamijenjeni znatiželjom i pozitivnim uzbuđenjem. Baš su slikovnice s određenom tematikom kao priručnik za pripremu na novu situaciju.

Prijepodnevni čitanac za mlađu

Ako nas zamišljate kako sjedimo zavaljeni u kauč i čitamo, smanjite kriterije. Čitanje je sve, samo ne sjedenje i pažljivo slušanje. Zato im se nastojimo svakoj posvetiti posebno. Zapravo, svaka ima svoj tempo čitanja i praćenja pa se prilagodimo potrebama svake. Galadriel ima vrijeme za svoj prijepodnevni čitanac nakon što ostavimo Vendi u vrtiću, a prije ručka. Ponekad joj se pridružim kad je vidim kako je sama krenula čitati, a ponekad ja potaknem čitanje. Listamo, gledamo, imenujem stvari, boje, pričam… Kad zanimanje padne, uzmem drugu slikovnicu. I, tako ih nekoliko izmijenimo, pa se zaigramo i onda opet vratimo čitanju. To čitanje traje, nekad tri minute, nekada tri puta po tri, a nekada deset odjednom.

Kakve knjige preferira jednogodišnjakinja?

Galadriel voli zvučne knjige. Šalili smo se kako je postala stručnjakinja za njih jer je baka kupila jednu koja se na pritisak trebala glasati kao maca, a zapravo je bila pokvarena. I, stiskali smo je, mijenjali bateriju, čuda izvodili, ali ništa. A, onda jednom ju je prilikom uzela Galadriel, stisnula i mačka se oglasila. Doduše, zvučala je kao mačka koju nešto boli, ali čula se. Onda smo mi pritisnuli, pa opet ništa. Na kraju, dali smo njoj, uzela ju je i stisnula. Mačka se ponovno oglasila i više je nismo mogli ugasiti sve dok nismo izvadili bateriju. Osim toga, privlače je slikovnice manjih dimenzija, jer ih lakše može listati i nositi. Nudimo joj one s realnim fotografijama koje služe za učenje prvih riječi, a posebno se razveseli kad vidi životinje.

Poslijepodnevni zajednički čitanac

Poslije vrtića čitamo svi skupa. Zapravo, čitanje nikada ne ostavljam za one trenutke pred spavanje i uspavljivanje jer je onda interes ravan nuli. Vendi dosta čita i u vrtiću, čitaju im odgojiteljice, pričaju priče, a i oni imaju kutić u koji mogu sjesti i proučavati slikovnice. Rado ponesemo neku slikovnicu iz naše kolekcije u vrtić pa je proučava s djecom iz grupe.

S Vendi čitanje traje dulje, ali ovisi o raspoloženju. Ima dana kad mi nakon nekoliko minuta kaže: “Meni je malo dosta.” I, to poštujem, ako Galadriel i dalje pokazuje zanimanje, preusmjerim se na nju. Ako ne, ostavim knjige još neko vrijeme otvorene, kako bi im se možda kasnije vratile.

Kakve knjige voli trogodišnjakinja?

Vendi je već ozbiljna čitateljica. I, samo se odjednom, kao kakav skok dogodilo da je s usputnog listanja slikovnica prešla na detaljnije proučavanje. Osobito je vesele slikovnice s prozorčićima i one s tekstovima pisanim velikim slovima jer u njima traži ona slova koja prepoznaje. Također, ona je već upoznala i likove poput Mace papučarice, Tri praščića i Vuka i sedam kozlića jer je gledala i kazališne predstave. Ipak, najdraža joj je od svih Maca i ako nju pitamo koju ćemo slikovnicu prvu pročitati, bit će to Maca. Ali i ona voli realne fotografije i slike. Rado lista Dječji slikovni rječnik i Englesko-hrvatski slikovni rječnik pa nas ispituje što je što. Onda, na temelju naših odgovora ona stvara svoju priču i razvija maštu.

Prepreke po fazama

Čitanje, kao i sve kod beba prolazi kroz faze. Voljela bih da su mi to rekli ranije. Ja sam, uz sve žive knjige, ipak, u ulogu roditelja ušla kao turist, s idealnim pogledom na svijet. Pa tako, mislila sam kako će čitanje, uvijek biti samo čitanje. I, kako čitanje djeci traje, deset, dvadeset minuta.

Ne mogu se sjetiti svih faza našeg čitanja, ali pamtim neke. U jednom je periodu Vendi, kad bismo čitali, samo govorila: “Idemo dalje.” I, pokušavala okrenuti stranicu. Galadriel je sad u fazi kad, zapravo, uopće ne podnosi čitanje, već pokušava pronaći način kako ostati zapažena. Shvatila je da je najbolje sjesti na knjigu koja je u mom krilu i onda, barem na trenutak, mamina potreba za čitanjem i gledanjem u stranice prestaje.

Čitanje je avantura i mnogi roditelji s kojima sam pričala imaju istu potrebu – odustati. Dođe mi nekoliko puta tjedno da odustanem, osobito ako nam se zaredaju dani da od 10 minuta čitanja, pola minute stvarno provedemo čitajući. Ali, onda se sjetim da su ovo samo temelji i da čitanje sad treba izgledati ovako, a kasnije će čitanje izgledati onako kako ga ja zamišljam.

Povratak u knjižnicu

Maštala sam dok sam trudna nosila priručnike o bebama iz knjižnice, kako ću s Vendi odlaziti na dječji odjel knjižnice. Razmišljala sam kako ćemo se družiti s drugim roditeljima u knjižnici i čitati. A, onda nam se dogodila pandemija i sve ostalo je jasno. Posuđivali smo povremeno knjige preko prozora na dječjem odjelu gradske knjižnice, a sad konačno i možemo ući u knjižnicu.

Osobito nas je razveselila činjenica da od ovog mjeseca ponovno kreću igraonice i čitaonice pa ćemo sve više vremena opušteno provoditi između polica u knjižnici. Vendi je naučila, kad ulazimo u knjižnicu moram biti tihi pa već na ulazu govori: “Pssst! Moramo biti tišššššo!”

Mi smo primjer

Shvatili smo otpočetka kako smo im primjer u svemu. I, zapravo, to nas ponekad straši. Imaš pokraj sebe spužvu koja sve upija. Prati što radimo i onda u igri ponavlja, naše vježbanje, naše kućanske poslove i na kraju, naše čitanje. I, dok tata provodi vrijeme pripremajući doktorat, pa je ometanje čitanja ozbiljno zabranjeno, ja svoje čitanje nastojim također provesti u miru. Zapravo, učim ih da kad me vide s knjigom, onda nije vrijeme za igru i ometanje (osim ako stvarno nije potrebno). Točnije, pokazujem im kako je čitanje jedna aktivnost koja se provodi u miru i ništa je ne bi trebalo ometati. Ponekad, uzmem knjigu i čitam desetak minuta kako bih i jednu i drugu potaknula da se samostalno zaigraju. A, ponekad, kad vidim da nešto same rade, igraju se, listaju slikovnice, uzmem knjigu i čitam kako bih im pokazala da i ja imam zabavu i kako sam tu, ali se bavim svojom aktivnošću koja njih ne uključuje.

Čitanje je zakon

Ako ikad razmišljate i ponestaje vam ideje kako ćete provesti vrijeme s djetetom, knjiga je rješenje. Bilo da se radi o bebi ili većem djetetu, čitanje je jedna vrsta druženja koja ima posebnu vrijednost. I, kad vam ponestane volje i jednostavno ne vidite smisao u vašem inzistiranju na nekoliko minuta čitanja, jer njih to ne zanima, ne odustajte. Čitanje nije kratkoročni cilj, čitanje je jedan puteljak koji sada treba utabati kako bi se kasnije gradile ceste, avenije i autoputovi knjiga u životu vašeg djeteta. Ljubav prema čitanju gradi se od najranije dobi. Nikad nije prerano, niti prekasno za početi s ovom aktivnošću. Jednog dana kad vaše dijete razvije naviku čitanja i počne čitati s lakoćom, svijet će moći vidjeti iz najrazličitijih uglova, a znanje koje dobije iz knjiga vrijednost je koju mu nitko neće moći oduzeti.