Što su igračke pasivnije, dijete je aktivnije: Knjige i slikovnice mogu biti najpoticajnije za djetetov razvoj

Iza Psidacte stoje tri psihologinje kojima je cilj, svojim znanjem iz prakse, majkama i očevima olakšati put roditeljstva koji često može biti izazovan. Kroz edukativne članke i projekte djeci žele omogućiti što suosjećanije, toplije i podržavajuće djetinjstvo, a za Čitaj svojoj bebi pojasnile su kako birati materijale i igračke koje su poticajne za razvoj djeteta

Poticaji i poticajne igračke su svi oni materijali i igračke koji potiču razvoj u nekom području pa tako slaganje kockica može biti poticajno za razvoj fine motorike, dok čitanje može biti poticajno za razvoj spoznaje, socio-emocionalni razvoj i razvoj komunikacije.

Ipak pri izboru poticaja i igračaka za dijete, roditelji često biraju one za koje oni smatraju da bi djetetu bili zanimljivi pa tako kupuju igračke s puno funkcija, svjetala i baterija misleći da na taj način povećavaju broj mogućnosti za dijete.

Međutim, koliko god takve igračke bile vizualno privlačne i zabavne na prvu, one zapravo imaju ograničeni set mogućnosti kako se dijete s njima može igrati. Djetetu su naravno ove vrste poticaja često privlačne, no oni često mogu „zamagliti“ motive zašto se djeca uopće igraju. A ta je da stvaraju svoje unutarnje svjetove koje igrom izlaze na vidjelo. Igračke su pritom sredstvo kojima oni to čine, i uvelike mogu doprinijeti razvoju tih svjetova, spoznaja, kreativnosti, uvida i vještina.

Mogli bismo reći da postoji razlika kada je dijete opčinjeno funkcijom neke igračke, a kada je dijete opčinjeno vlastitom igrom koju stvara pri susretu s igračkom.

Promatrajte dijete u igri!

Djetetova igra nam može reći puno o njemu. Ona je odraz onoga što je djetetu važno. Dijete mijenja svoju igru prema vlastitim interesima i sposobnostima te se ona razvija kako se razvija i mijenja dijete.

Opservacija djetetove igre i djetetovih interesa jedna je od glavnih uloga psihologa u predškolskoj ustanovi. U vlastitom radu promatramo kakvu igru dijete bira; zadržava li se na jednostavnijim igrama poput promatranja i istraživanja predmeta ili je već usvojilo igru uloga ili igru s pravilima. Osim toga, kroz igru promatramo i razvijenost socijalnih kompetencija kod djeteta; uključuje li dijete drugu djecu u igru, kako interpretira različite socijalne situacije i iskustva te kako razrješava konflikte. Prema tome svaka prilika za igru je prilika za razvoj.

Najkreativnije igre nastaju od najjednostavnijih materijala

Kako bi igra bila poticajna za razvoj djeteta, treba odabrati ispravne poticaje. Iz tog razloga u vrtiću obično nema puno plišanaca ili trenutno popularnih igračaka već se aktivnosti formiraju oko didaktičkog materijala i slikovnica, knjiga.. Naime, iako suvremene igračke izgledaju vrlo atraktivno – svijetle, pokreću se, lete, sviraju, govore – one su mnogo manje poticajne za dječji razvoj. Takve igračke već u startu ograničavaju što je s njima moguće i time i ograničavaju mogućnosti igre i razvijanja sposobnosti djeteta. Naše iskustvo u radu s djecom i tijekom opservacije njihove igre pokazalo je – što je igračka pasivnija, dijete je aktivnije. Naime, što je igračka jednostavnija i manje stvari radi sama po sebi, u većoj mjeri se razvija djetetova mašta, kreativnost, spoznaja, sposobnost rješavanja problema i ustrajnost. Prema tome, upravo neka knjiga ili slikovnica koja na policama u dućanu neće izgledati toliko zabavno i svestrano može biti najpoticajnija za djetetov razvoj.

Najkreativnije igre mogu nastati upravo od najjednostavnijih materijala od kojih se može osmisliti beskonačno mnogo različitih priča. Primjerice, nakon što dijete posluša priču, ono nije bogatije samo za još jednu pročitanu knjigu, već se otvara mogućnost za poticanje razvoja u različitim razvojnim područjima. Dijete može pokušati prepričati priču, razumjeti i opisati likove, razvijati empatiju te razumijevanje za nove situacije s kojima se još nije susrelo, a u trenu kada želi nadograditi priču s drugim elementima, mora osmisliti kako će to napraviti. Dakle, u toj situaciji rješava probleme, uči se strpljivosti, nošenju s frustracijom i vještinama planiranja. Sve te vještine su važne za život, dakle takve priče rastu s djetetom.