Još davne 2014. godine, potaknuti zaljubljenošću u dječje kazalište i s osjećajem da takvim jedinstvenim kreativnim radom mogu puno dati, ali i puno primiti natrag, tri glumice, glumac i jedna redateljica osnovali su Teatar Poco Loco.

Jak osjećaj traje i danas, a uz osnivačice Dunju Fajdić, Zrinku Kušević, Maju Katić, Renatu Carola Gatica te osnivača Deana Krivačića, popis suradnika Teatra Poco Loco je velik i on stalno raste. Tu su glumci, glazbenici, likovni umjetnici i razni drugi kreativci.

Najvažnija je, kažu nam kreativni genijalci iz Teatra Poco Loco, ‘Dunja iz Ureda’ koja im omogućuje da se svi snovi ostvare, računi plate, ugovori potpišu i natječaji napišu – Dunja Vuković.

Teatar Poco Loco započeo je projektom ‘Glumci s glumcima’, na otoku Ugljanu, u mjestu Kali. Tamo su napravile pravu pravcatu, veliku i zanimljivu predstavu za cijelo mjesto. Glavni glumci bili su upravo mali Kaljani, s kojima su ravnopravno dijelile scenu.

Nakon toga, uslijedila je prva izvedba priče ‘Šuma Striborova’ u Centru mladih Ribnjak. Pozvali su nekoliko najbližih prijatelja da im kažu kako im se čini novi format koji su smislili.

Na njihovo iznenađenje, pričaju nam iz Teatra Poco Loco, pojavilo se više od stotinu ljudi. Svi su bili oduševljeni predstavom.

Ima nešto, kažu nam, u jednostavnosti i čistoći teksta i glazbe,
uz prstohvat vizualnih intervencija, što ljude gane i razgali.
Djeca pritom gledaju kako reagiraju roditelji, upijaju te emocije
pa je i njihov doživljaj obojan istim bojama.

Projekt pripovijedanja bajki Teatar Poco Loco stvarao se mjesecima, izravno osluškujući publiku, njihove reakcije tijekom i nakon predstave. Slušali su što publika kaže, ali i ono što sami osjete. Za članove Teatra Poco Loco bitno je osluškivanje – kad je nastao žamor, kad su se smijali, kad je publiku nešto iznenadilo, što im je opet vratilo koncentraciju i pažnju… Bitno im je, kažu, uloviti dobar ritam i metode kojima prikupljaju ponovno dječju pažnju, nakon što “odlutaju”.

Nina Đurđević 

Teatar Poco Loco prepoznat je po ciklusu ‘Priča mi se priča’ kojeg kontinuirano rade sve ove godine – u jesen i u proljeće, nedjeljama ujutro, u Centru mladih Ribnjak.

U međuvremenu su nastale brojne predstave, suradnje, koprodukcije, novi koncepti, audio priče, audiopoezija, o čemu smo razgovarali s članovima Teatra Poco Loco.

Kakva je danas zainteresiranost djece za kazališne predstave, s obzirom na to da smo u vremenu gdje je mnogima virtualno i digitalno često atraktivnije?
Zainteresiranost je velika i nepromijenjena. Kazalište je čudo živog susreta izvođača i publike, u kojem je sve moguće. Može se dogoditi prepoznavanje, razumijevanje, smijeh, tuga, interakcija. To je kao neki razgovor, u kojem možda publika ne govori na glas.

Ponekad ni glumci ne govore na glas. A svi želimo razgovarati, doživjeti, biti primijećeni i primijetiti. I tu nema straha da će potreba za takvim susretima ikad nestati. Naravno, tu govorim o kvalitetnim, promišljenim i vješto izrađenim predstavama koje rade profesionalni autori.

arhiva Dubrovačke ljetne igre

Kakve su reakcije djece i roditelja na vaše predstave, postoji li neka koja je baš omiljena?
Svaka je posebna na svoj način, i u svaku je uložen veliki trud i velika stvaralačka energija i kreativnost svih članova tima – od redatelja, glumaca, skladatelja, pisaca, kostimografa, scenografa…

‘Ljubiti, samo ljubiti’ uz genijalne stihove Zvonimira Baloga koristi i looper, mali instrument pomoću kojeg glazba nastaje snimanjem zvukova, pjevanja i glazbe, sloj po sloj uživo, pred gledateljima.

‘Stonoga Goga’ je interesantna zbog vrckavog teksta, lijepe poruke i scenografije koja se odmotava po babuška sistemu – kutija izlazi iz kutije, iz nje još jedna kutija i tako u nedogled…

‘Orkestra Pokoloka’ je najveseliji rasplesani koncert za djecu, to svi obožavaju i znaju sve pjesme napamet.

Nina Đurđević 

‘Priča bez veze’ nastala je prema legendarnom crtiću Ante Zaninovića u produkciji Zagreb filma te istoimenoj slikovnici. Ima duhovitu linearnu radnju koja djeci pruža utjehu poznatog slijeda događaja i mnogo smijeha, i pjesama otpjevanih uz pratnju harmonike, uživo.

‘Ovo sam ja’ je u potpunosti neverbalna predstava, to je i za nas (koji inače ekstremno mnogo koristimo riječi) bio eksperiment, koji je u potpunosti uspio, jer dvogodišnjaci bez treptaja otprate pola sata plesa i pokreta na sceni.

I konačno, možda najinovativniji projekt je ‘Bajka za van’, koja se izvodi u parku, scenografija je povješana po drveću, grmlju i klupicama, a djeca sa slušalicama na ušima prate priču, slušaju glazbu, istražuju park i ispunjavaju kreativne zadatke.

Nina Đurđević 

Tu su još i naši projekti za stariji uzrast, tj. za tinejdžere: ‘I Cyrano i djevojčica’ i ‘Pola pola’, obje predstave govore o bolnim temama, ali na poetičan odnosno duhovit način.

Fanni Hajnal

Tu je i projekt ‘Priča mi se priča’ – kako danas zainteresirati djecu za priče, kako pridobiti i
zadržati njihovu pažnju? Koji je cilj projekta? Zašto su takve radionice važne i kakav je
odaziv na njih? Kakvi su dječji dojmovi nakon radionica?
‘Priča mi se priča’ je koncertno čitanje bajki uz pratnju ilustracija na grafoskopu i određenog
glazbenog instrumenta sviranog uživo. Postavili smo više od 30 bajki iz cijelog svijeta, a u
svakoj je drugi glazbeni instrument, tako da djeca koja dolaze redovito, mogu upoznati cijeli
simfonijski orkestar!

Nina Đurđević 

Nina Đurđević 

Nakon svake priče, naši mali gledatelji spontano ostaju u dvorani, družimo se, upoznajemo,
dajemo im da izbliza vide rekvizite, isprobaju instrumente, a tijekom same izvedbe ih uključujemo u radnju postavljajući im pitanja, pjevaju s nama, ponavljaju neke riječi ili pokrete.

Spremni smo u svakom času odgovoriti i na njihova pitanja, tako da možemo reći da je projekt interaktivan, ali same radionice (grafoskopa, glume…) održavamo prema dogovoru s određenim vrtićem ili školom ili drugim mjestom gostovanja.

Ciljevi su:

• promovirati čitanje bajki, priča i slikovnica primjerenih dobi djeteta
• pripremiti djecu za odlazak u kazalište na „prave“ predstave (jer u našoj pričaonici smiju slobodno šetati, izaći pa se vratiti, sudjelovati – pitati, pjevati, kretati se)
• dati roditeljima i odgajateljima ideje kako čitati, kako se zaigrati i približiti djeci literaturu, da im to postane nešto svakodnevno, bez čega ne mogu! A ne bi ni smjela, ako se nas pita.

Jedan od vaših projekata je i ‘Audio priča i druga bića’ – možete li nam ispričati više o
njemu?
Naša generacija ima uspomene iz djetinjstva vezane uz audio priče, još i dandanas se slušaju te iste, one su kvalitetne i lijepe, ali mi bismo uvijek korak dalje. Željeli smo novim generacijama pripremiti malo suvremenije zvukovlje.

Željeli smo nove dramatizacije, novu glazbu, nove glasove. I mislim da smo u tome uspjeli, jer su reakcije fantastične, a i naša vlastita djeca slušaju ‘na repeat’, već nam na uši izlaze van ‘Baka Zima’, ‘Kraljevna na zrnu graška’ i ‘Vuk i sedam kozlića’, moramo pod hitno snimiti nove naslove!

Sve ove navedene priče možete slušati na platformama: Spotify, Tidal, Deezer, YouTube… Ili nam pišite da vam pošaljemo USB ključić s audio pričama za otključavanje mašte.

Vidjela sam da teatar Poco Loco ima i događaj ‘Bajka za van’ – o čemu se radi?
U ovom malo ludom kazališnom događaju, mali i veliki gledatelji sa slušalicama na ušima uživaju u glazbi, prate priču i šeću šumom koju u Zagrebu glumi Park Ribnjak. U tu veselu i duhovitu šetnju vode ih omiljeni likovi iz bajke: Crvenkapica, Vuk i Bakica. Svaki lik priča svoju priču onako kako ju je on doživio, a kad se konačno susretnu, morat će se dogovoriti koja je prava istina.

Bajka za van je predstava u kojoj svi aktivno sudjeluju, ispunjavajući kreativne i edukativne zadatke; vježbaju karate s Vukom, bojaju cvijeće sa Crvenkapicom i pomažu baki ispričati bajku o dugonosoj princezi i zmaju. Uživamo i otkrivamo ljepote naših čudesnih parkova, udišemo svježi zrak i trčimo, plešemo, bojamo, klofamo, vješamo, pjevamo, tražimo i pronalazimo!

Projekt je nastao u doba pandemije, kad se nije smjelo okupljati unutra, pa smo se prilagodili i izveli predstavu vani. Međutim, ispalo je tako dobro, da ne prestajemo igrati tu predstavu, gostovati i skupljati nagrade. Pored Parka Ribnjaka u Zagrebu, s našim kazališnim štapićem u šumu iz bajke pretvorili smo još nekoliko predivnih parkova diljem Hrvatske: park na otoku Lokrumu, park-šumu Jasikovac kod Gospića, predivan gradski park u Vrgorcu, te gradske parkove u Varaždinu i Sarajevu! Svake godine popis je sve veći, što nas jako raduje!

Naslovna fotografija: Marko Delić