Jelena Borić magistra je psihologije s kojom smo razgovarali o čitanju s djecom. Specijalizantica transakcijske analize – smjer psihoterapija i Bowen terapeutica dala nam je odgovore na najčešća pitanja vezana za čitanje s djecom:

• kada je pravo vrijeme za početi čitati s djecom?
• koje su prednosti čitanja za dječji razvoj?
• kakve benefite donosi zajedničko čitanje?
• kako motivirati na čitanje nezainteresiranu djecu?

Kroz svoj Centar za savjetovanje i edukaciju ‘Mali bor’ i s motom ‘Spoznaj samog sebe’, Jelena Borić želi predstaviti nešto što drugi, kako sama kaže, zovu poslom, a ona dijelom svojeg identiteta i životnim putem.

Jelena Borić smatra kako je svima nama u nekom periodu života potrebna podrška, kao i da svaki roditelj i svako dijete imaju pravo na podršku i pomoć.

Vjerujem da male promjene u obitelji i kod pojedinaca
mogu dovesti do velikih promjena u društvu.

U Centru ‘Mali bor’, Jelena Borić nudi usluge individualne terapije, terapije djece i adolescenata, konzultacije, Bowen terapiju, edukaciju roditelja te edukaciju stručnjaka, u radu vodi filozofijom u kojoj joj je važna veza uma, duše i tijela.

Najviše uživa, govori magistra psihologije Jelena Borić, kada u svojem radu promatra kako se roditelji i stručnjaci osnažuju i počinju bolje razumijevati – kako sebe, tako i dijete.

Taj proces naziva čarolijom.

Čaroliju uočavam svugdje oko sebe, posebice u odgajanju svog predivnog sina
koji mi pomaže da svijet svakodnevno sagledavam kroz dječje oči.

Što nam je Jelena Borić otkrila o čitanju s djecom,
doznajte u nastavku!

Kada je pravo vrijeme za početi čitati s djecom?

Odgovor na pitanje kada početi čitati djeci mnoge će iznenaditi. Neurosinapse počinju s razvojem i stvaranjem već dok je beba u maternici, a posebno u periodu od 32. tjedna trudnoće, kada je mozak već neurološki zreo.

Bebini osjeti dovoljno su razvijeni da percipira svijet i van majčinog trbuha,
posebice preko osjeta sluha i pokreta. Brojna psihološka istraživanja pokazuju kako bebe,
ne samo da čuju majčin glas i ostale glasove iz okoline, već mogu učiti i pamtiti.
Kada majke i očevi čitaju svojoj, još nerođenoj djeci, ono što se događa je emocionalno povezivanje s djetetom još i prije rođenja, što je posebice važno za očeve.

Također, s obzirom na to da djeca u maternici mogu pamtiti, dijete će prepoznati poznate glasove te u prisustvu tih osoba biti smirenije i osjećati se sigurnijim.

Sukladno dječjem uzrastu nudimo različite vrste knjiga i slikovnica pa tako najmlađima nudimo mekane slikovnice koje mogu stavljati u usta ili savijati, s različitim materijalima, kontrastnim bojama i velikim slikama uz svega par slogova ili jednom do dvije riječi. Djeci starosti između 12. i 30. mjeseca možemo ponuditi slikovnice koje će biti usmjerene na konkretne predmete iz okoline, kratke priče povezane s njima, poželjno je da je priča pisana kroz rimu te tako poticati razvoj govora, učenje i širenje vokabulara. Čitanje slikovnica i pričanje priča bit će više usmjereno na sadržaj, roditelji mogu razgovarati s djetetom, pomoći im pri razumijevanju svijeta koji ih okružuje, postavljati pitanja i komentirati, graditi razumijevanje.

Već malo starijoj djeci možemo čitati bajke i pratiti te produbljivati njihov svijet mašte.

Koje prednosti čitanje donosi za dječji razvoj? Vide li se kasnije u razvoju/školovanju razlike između djece koja su odrastala uz knjige i one koja nisu?

Rano čitanje s djecom može rame uz rame stajati uz razne vrste didaktičkih igračaka koje dokazano utječu na razvoj dječjeg mozga. Već je odavno poznato da ako djetetu pružimo stimulativno okruženje u prvih nekoliko godina života, možemo bitno utjecati na razvoj njegovih mentalnih sposobnosti.

Dijete može samo nastavljati priču ili zamišljati različite verzije iste priče što potiče razvoj kreativnosti i kasnijeg lakšeg snalaženja u životu. Međunarodna istraživanja pokazuju da je čitanje u ranoj dobi povezano s kasnijim boljim akademskim uspjehom. U ranoj dobi izloženost čitanju samo 30 minuta dnevno u kontinuitetu dovoljno je da mala djeca steknu naviku čitanja ili listanja slikovnica. 

Osim kognitivnog razvoja, čitanje ima posebice velik utjecaj na dječji emocionalni razvoj te često služi kao vrijedno pomagalo u terapeutskom radu s djecom. Čitanje terapeutskih priča odraslima može služiti kao “ulaznica“ u dječji svijet. Naime, kada se u djetetovoj okolini pojavi izazovna situacija, primjerice dijete polazi u školu te se pojavljuju različiti strahovi, najčešća prva reakcija roditelja je da razgovaraju s djetetom kako bi mu pomogli prebroditi strahove i logički objasnili situaciju. No, primarno kako djeca shvaćaju svijet oko sebe je upravo kroz igru, metafore, bajke i različite priče. Njihov mozak i živčani sustav još je nezreo kako bi roditeljima svoje osjećaje i doživljaje prenijeli kroz razgovor jer ni sami nisu sigurni što se sve događa unutar njih. S druge strane im je vokabular još uvijek u razvoju te, kada i prepoznaju što doživljavaju, teško to riječima prenose. Jako teško objašnjavaju roditeljima što točno ih brine ili zašto su tužni.

Slušanje i čitanje različitih bajki i priča za djecu donosi mnogo benefita.
Djeca se kroz priče mogu poistovjetiti s glavnim junakom,
prepoznati sebe u sličnoj situaciji, dobiti smisao o tome što unutar sebe proživljavaju
te ideje kako se u toj izazovnoj situaciji postaviti.

Vjerojatno ste primijetili da djeca često traže da im se ista priča čita više puta. Kako djeca, zbog ograničene kognitivne percepcije, doživljavaju svijet kao kaotično mjesto s puno promjena, rutina čitanja iste priče im daje osjećaj kontrole nad okolinom i sigurnost jer mogu predvidjeti što ih čeka. Čitanje iste priče pomaže djeci da se smire i opuste. Osim toga, čitanje im pomaže da shvate pojam vremena i prostora pa tako primjerice priča za laku noć označava pripremu za odlazak na spavanje. 

Kakve benefite donosi zajedničko čitanje djece i roditelja?

Vrijednost čitanja u ranoj dobi seže puno dublje od obrazovne ili kognitivne dobrobiti. Kada roditelji čitaju djeci provode zajedničko kvalitetno vrijeme te time jačaju emocionalnu sponu. Puno se govori o važnosti razvoja privrženosti između roditelja i djeteta u prvoj godini njegova života. 

Ako se razvije sigurna privrženost između roditelja i djeteta,
dijete postaje psihološki otpornije na različite izazove s kojima će se tijekom života susretati. 

Emocionalna povezanost i emocionalna pristupačnost roditelja prema djetetu uvelike pridonosi djetetovom osjećaju sigurnosti u sebe, druge i svijet koji ga okružuje. Zajedničko čitanje djece i roditelja pomaže razvoju sigurne privrženosti te izaziva ugodu i zadovoljstvo. 

Kako motivirati na čitanje djecu koja nisu zainteresirana?

Obitelj, kao temeljna strukturna jedinica, može znatno utjecati na razvoj kulture čitanja. Prvenstveno djeca uče o svijetu putem oponašanja važnih osoba iz vlastite okoline. Teško možemo motivirati dijete na čitanje ako sami ne volimo čitati ili nas dijete rijetko vidi s knjigom u ruci. Poseban je izazov što smo knjige počeli čitati preko laptopa, mobitela ili laptopa pa se pobrinite da dijete zna da čitate, komentirajte zanimljiva saznanja ili zanimljive radnje likova o kojima čitate. Također, ograničite djetetovo vrijeme pred ekranima te mu ponudite više knjiga koje bi ga mogle zanimati.

Važno je imati balans između ohrabrivanja djeteta na čitanje
i prisile djeteta na čitanje knjiga jer se može postići kontraefekt.
Za početak, dovoljno je samo da i stoje u njihovoj sobi,
odnosno da ih imaju u vidnome polju.
Ljudi imaju tendenciju da im je privlačnije nešto što vide svaki dan
(na tom principu djeluju i reklame) pa se ne libite ‘reklamirati’ knjige. 

Pratite dječje interese, ako se djetetu jako sviđa neki određeni crtić ili lik iz crtića pokušajte pronaći stripove, slikovnice ili knjige na tu temu. Ako pokušavate motivirati adolescente na čitanje, saznajte koje mu se poznate osobe sviđaju ili što sluša te im poklonite autobiografije tih osoba ili bendova. Također, možete kupiti knjige s vicevima, šalama ili dosjetkama kako bi ih približili pisanoj riječi.  

Čitanje s djecom je važno kako bi dijete od rane dobi
povezalo čitanje s ugodnim osjećajima
poput radoznalosti, uzbuđenja, sreće, ljubavi i bliskosti.
Ako sami nismo zainteresirani te djetetu čitamo ‘kao iz novina’,
mala je vjerojatnost da će dijete čitanje doživjeti zanimljivim. 

Kada roditelji čitaju djeci poželjno je mijenjati ton, visinu, boju i jačinu glasa što će djetetu pomoći u razvoju slušne osjetljivosti i receptivnog rječnika te priču učiniti još zanimljivijom i “stvarnijom“. Djeca jako dobro reagiraju na zvukove koje prate određene radnje i više upijaju priču koja im se priča pa tako, kada auto prođe pored ceste reći ćemo “brrrrm“, a ako avion brzo proleti pored šume reći ćemo “vhuuuššššš“. 

Foto: Shutterstock, Privatni album