Dijana Zorić: ‘Storytelling je danas neizostavan u prenošenju znanja jer dobra priča otvara svaka vrata’

Dijana Zorić diplomirana je povjesničarka umjetnosti i profesorica talijanskog jezika i književnosti po zanimanju, no po životnom pozivu je – pripovjedačica.

Storytellingom se profesionalno bavi već više od 10 godina. Suvlasnica je Laboratorija zabave, udruge za promicanje umijeća pripovijedanja s pregrštom zabavnih i edukativnih programa za djecu i obitelj te StoryLaba, prvog edukacijskog storytelling trening centra u Hrvatskoj. Unutar njega djeluje i prva hrvatska Storytelling akademija, čiji je program verificiran od National Storytelling Networka, krovne svjetske organizacije za područje storytellinga.

StoryLab je ujedno i redovni organizator STORYing festivala, međunarodnog storytelling festivala kroz koji svake godine u Zagrebu ugošćuju renomirane storytelling umjetnike iz čitave Europe. Osim toga, premijerno predstavljaju mlade domaće storytellere koji tek kreću na scenu – često upravo sa Storytelling akademije!

Za dobar storytelling treba vježba, vježba, i još vježbi

Sad kad smo kratko predstavili vas, Laboratorij zabave i StoryLab, recite nam još nešto o sebi!
Moj angažman u storytellingu se sastoji i od mentorskog rada s klijentima (individualno ili u grupi) te organizaciji i provođenju brojnih edukacija vezanih uz storytelling i business storytelling.

Redovna sam mentorica i na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu, gdje predajem kolegij Pripovijedanje na specijalističkom studiju Dramske pedagogije te na Poslovnom učilištu Experta gdje predajem kolegije iz područja business storytellinga.

Redovito provodim programe storytelling šetnji za lokalce i strane turiste, za što posjedujem licencu turističke vodičice i interpretatorice baštine. Kao velika zaljubljenica u čitanje i knjige, već 11 godina vodim književni klub Moljac u kojem redovno ugošćujem brojne domaće autore.

Na prvu se sve ovako napisano čini kao hrpa posla – što, priznajem, i jest – no sve je povezano i uživam u svakom dijelu svog dnevnog rasporeda!

Stručnjakinja ste za storytelling, možete li nam reći nešto više o tome?
Storytellingu me dovela moja životna ljubav prema čitanju i pripovijedanju koju gajim još od najmanjih nogu. Danas se bavim pričama za sve uzraste u što, osim samog pripovijedanja koje je krajnji produkt, ulaze i višesatna istraživanja o pričama, traganje za samim pričama i njihovim korijenima, prilagodba pisanih priča za pripovjednu interpretaciju i naravno – vježbe, vježbe i još puno vježbi jer je storytelling nemoguće usavršavati bez prakse!

Kroz mentorski rad tome učim i brojne odgajatelje, učitelje, knjižničare i angažirane roditelje, te im pružam stručnu podršku u kreiranju, oblikovanju i interpretaciji priča koje mogu odmah primijeniti u svom radu s djecom i mladima.

Da bih to kvalitetno radila, kako za sebe tako i s drugima i za druge, nije bilo dovoljno samo voljeti storytelling. Kao i za sve drugo u životu, treba se proći temeljita edukacija! U želji da budem što bolja, educirala sam se na brojnim europskim učilištima kao što su Emerson College, Storytelling Centre Amsterdam te kroz privatne treninge s renomiranim europskim storytellerima. I još nisam gotova jer znanja nikad dovoljno! I dalje se redovito stručno usavršavam, pohađam stručne seminare i storytelling treninge u inozemstvu, pratim suvremene trendove u storytelling stilovima… I sve što naučim vani, nosim kući u Hrvatsku gdje naučeno prilagođavam našem obrazovnom sustavu te personaliziranim potrebama naših odgajatelja, učitelja i knjižničara s kojima rado i redovno surađujem.

Storytelling je danas must have u prenošenju znanja
jer dobra priča otvara svaka vrata.

Osim na kreiranju i plasiranju dobre priče te metodama uspješne i ugodne komunikacije s publikom, s klijentima radim i na razvoju i usavršavanju njihovih komunikacijskih, prezentacijskih i interpretacijskih vještina koje su neophodne za dobar storytelling. Možemo reći da su bar polovica priče! 

Važnost prilagođavanja dječjoj publici

Koliko je danas storytelling važan za knjižnice i čitanje općenito?
To je aktualno i vrlo važno pitanje. S obzirom na to da je, zahvaljujući sve naprednijoj tehnologiji, ljudima danas sve dostupno tek kojim klikom pri čemu je sadržaj još i reduciran kako bi sve bilo što kraće, a time i brže za usvajanje.

Nije lako dobiti fokus djece na neki duži format jer su naviknuti da im pažnja
neprestano „skače“ s jednog sadržaja na drugi.
No, baš taj paradoks je dobra prilika za povratak čitanju dužih formi
jer duže forme pomažu u razvoju i njegovanju bolje koncentracije
Ona nam je potrebna za sva područja života – osim za samo čitanje,
potrebna je i za uspješno učenje i obavljanje posla.

No, djeci nije dovoljno samo dati dužu formu – nju mora pratiti i zanimljiv, atraktivan i djeci blizak sadržaj. Smatram da bi knjižnice trebale raditi na tome da djeci takav sadržaj približe na duhovit, opušten i poticajan način koji djeca neće shvatiti kao „nametanje“ te u startu ocijeniti dosadnim.

Dakle, trebamo osuvremeniti svoj način komuniciranja kako bismo prvo uopće uhvatili, a onda i zadržali pažnju mlade publike koja raste u posve drukčijem okruženju nego što je bilo u vrijeme kad smo mi bili djeca. Ukratko, trebamo se prilagoditi dječjoj publici – jer ona nama sigurno neće! Ako ih na to pokušamo prisiliti, samo ćemo stvoriti obostranu frustraciju koja nas neće dovesti nikamo – pogotovo ne čitanju! Bila bi velika šteta da se to dogodi – kako za nas ljude, tako i za književnost – i zato sam pobornik pozitivnog, suvremenog pristupa koji, kao i sve u životu, uvijek počinje s dobrom komunikacijom.

Kod čitanja i komunikacije s djecom, važno je i paziti na dob.
Na jedan način se obraćamo predškolcima, a na drugi način tinejdžerima.
Oni ne govore istim jezikom, a mi ih moramo znati oba! 

Koliko je storytelling bitan kada se djecu želi zainteresirati za čitanje?
Ključan je, upravo iz gore opisanih razloga. Koliko će neki sadržaj biti zanimljiv djeci ovisi o tome koliko ćemo im ga zanimljivo predstaviti. Tu u praksi često dolazi do nenamjerne greške koju čine mnogi roditelji, ali i učitelji i knjižničari koji djecu izlažu sadržaju koji oni, dakle odrasli, smatraju vrijednim, no pritom ne vode dovoljno računa kako postići da ga i sama djeca smatraju vrijednim.

Reći ‘to je vrijedno čitanja’ djeci nije dovoljno, pogotovo današnjoj djeci koja u par klikova mogu samostalno pronaći sebi zanimljiv(iji) sadržaj. Baš tu je storytelling ključan da prilagodimo svoj jezik i komunikaciju, a onda i samo djelo, potrebama i navikama suvremenog djeteta.

Pritom nipošto ne želim reći da neko djelo trebamo skratiti, pojednostavniti ili izbaciti dijelove priče koje smatramo neprikladnim. Umjesto toga, trebamo ih na zabavan i duhovit način uvesti u radnju, koristiti razgovoran i opušten jezik te istaknuti elemente priče s kojima se djeca mogu lako povezati. Mnogi smatraju da je nemoguće na opisan način obraditi klasike, no moj je stav da su baš klasici izuzetno fleksibilni i zahvalni za storytelling upravo zato što je njihova poruka vječna – i zato ih s razlogom nazivamo klasicima!

Baš zbog svega toga, izuzetno me raduje što sve više zaposlenika obrazovnog sustava izražava interes za storytelling edukacijama i uvođenjem storytellinga u nastavnu praksu. Mislim da je to odlično za sve uključene u obrazovanje te da će uvelike pridonijeti razvoju čitalačke pismenosti kod novih generacija.

Moj konkretan savjet za sve učitelje, ali i knjižničare i roditelje bio bi:
organizirajte književni susret u kojem ćete djeci interpretirati
željena djela na opisan način.
I radite to često, jer blicevi ne vrijede – stvaranjem rutine
stvara se i navika, a dobre navike svi želimo djeci!

Također, pobrinite se i za atmosferu. Neka bude zabavna i interaktivna, neka se djeca smjeste na pod ili okruže igračkama i grickalicama… Sve je bolje od stroge, formalne atmosfere koja u dječjem svijetu znači samo dosadu koju će početi poistovjećivati s čitanjem i knjigama. A to nipošto ne želimo postići!

Storyteller mora biti hodajuća priča

Iz vlastitog iskustva, što je najvažnije kod pričanja priča djeci?
Voljeti priču. Jednostavno je – ako mi ne volimo taj sadržaj, neće ga voljeti niti naši slušatelji. Storyteller mora biti hodajuća priča. On dolazi „u paketu“ s cijelom pričom i o njemu ovisi njezin uspješan ili neuspješan primitak kod publike.

I najbolja priča na svijetu se može zeznuti lošom interpretacijom i zato je važno da pazimo na sve – samu priču, jezik, atmosferu, doživljaj, neverbalnu komunikaciju dok pripovijedamo koju djeca „čitaju“ bolje i pažljivije nego što to mislimo.

Cilj je da dijete traži još – i da mu to dajemo iz priče u priču! Na taj način ćemo najbolje razviti njihov interes za priče. S veseljem će čekati svaku novu, a s vremenom ih početi tražiti i sami! 

Kako ih vi zainteresirate za čitanje?
Prije svega, vlastitom pripremom. To znači da prije susreta s djecom jako dobro proučim priču koju im donosim, njene elemente, likove i poruke. Uvijek je pripremam na način da je prikladno stavim u kontekst vremena i prostora u kojem se radnja odvija te prilagodim jeziku i dobi djece kojoj se obraćam.

Jako mi je važno u interpretaciju svake priče unijeti element humora koji je izuzetno bitan jer odlično utječe na pozitivnu atmosferu te stvara dječji angažman kroz još veću i opušteniju interakciju.

Interakcija je važna za djecu jer se ona vole osjećati kao dio priče, kao njeni akteri a ne samo pasivni slušatelji. Rado i obavezno ih uključujem u priču!

Što se tiče čitanja, ono je idući korak. Kad sam sigurna da su se djeca zagrijala za priču, da ih sadržaj zanima i žele ga čuti do kraja, prijateljski ih uputim da ga sami pročitaju u knjizi – i oni to redovito učine! Upravo zato što je stvoren interes, pažnja je zadržana i sve više raste. Jednostavno moraju znati što će biti do kraja i pobrinu se da to saznaju samostalno! Na taj način obrađujem i lektirne naslove te provodim projekt ‘Gledam Slušam Čitam Pričam’, na kojem nakon priče slijedi i kreativna radionica u kojoj djeca samostalno izrađuju elemente iz priče.

Konkretno, često interpretiram priče Ivane Brlić Mažuranić za koju sam u više navrata čula da je suvremenoj djeci zastrašujuća, nerazumljiva, dosadna… Moje iskustvo pokazuje drukčije! Kao i ostali klasici, Ivana je sjajna za storytelling interpretaciju koja, ako je izvedemo pažljivo i promišljeno, dovodi do brojnih novih čitatelja i zaljubljenika u njezine priče. Baš kako to zaslužuju i Ivana i mlade generacije koje je upoznaju! 

Kakav je danas općenito interes djece za knjige?
Po mom iskustvu, interes djece za čitanje uvelike ovisi i o roditeljevom interesu za isto.

Ako je dijete odmalena naviklo viđati roditelje s knjigom,
ako je odraslo u kući u kojoj se rado, aktivno i redovno čita,
interes djeteta za čitanjem će se razvijati po istome modelu.

To ne znači da je nemoguće razviti interes za čitanjem i kod onog djeteta čiji roditelji nemaju naviku čitanja. Dijete treba što više izlagati književnom sadržaju kroz pjesmice, recitacije, brojalice, slikovnice i kazališne predstave, redovite odlaske u knjižnicu i naravno, promišljeno i pozitivno pripovijedanje i razgovore o čitanju i knjigama. A tu nam storytelling uvijek rado pomaže! 

Pročitala sam da ste držali na seriju radionica za umirovljenike – kakve su bile reakcije?
To je još jedan projekt koji me jako veseli. Riječ je o projektu Aktivni u mirovini koji organizira Radna udruga kreativnosti. Namijenjen je umirovljenicima koji žele sudjelovati u raznim aktivnostima među kojima je i storytelling.

Korisnici projekta su redovni polaznici mojih storytelling šetnji po Zagrebu, nakon kojih obično požele i sami upoznati umijeće pripovijedanja te ga izvježbati u praksi, često s ciljem da ga kasnije primijene u pričanju priča svojim unucima ili drugim mlađim rođacima.

Neki su se odlučili angažirati i u dogovorenim dječjim vrtićima u kojima pripovijedaju djeci – polaznicima, dok se drugi žele fokusirati na vlastitu životnu priču i dobre načine njezinog uobličavanja i interpretacije. Prije toga, naravno, prolaze edukaciju! Za njih smo osnovali storytelling radionicu čija sam ponosna voditeljica i organizatorica edukacijskog programa. Sretna sam što sam dobila povjerenje i čast biti dio tog programa i željno iščekujem svaki novi susret!