Nataša Bijelić: Terapija igrom osnažuje djetetovo samopouzdanje i pruža mu emocionalnu podršku

Igra je primarni način na koji se djeca izražavaju i rješavaju probleme, no znate li što je – terapija igrom? Nataša Bijelić, certifiticirani terapeut igrom, za Čitaj svojoj bebi pojašnjava kako je riječ o jednoj od najprirodnijih samoiscijeljujućih aktivnosti u kojoj dijete može sudjelovati.

Bijelić je pokrenula i Centar LILA u kojem pruža podršku djeci, mladima i obiteljima u prevladavanju niza emocionalnih i psiholoških problema te poteškoća u ponašanju djece putem kreativnih metoda terapije i savjetovanja. Uz terapiju igrom, tu su još filial play, theraplay i ekspresivna art terapija. Najviše je, kaže, veseli kad su promjene kroz terapiju postignute te djeca i roditelji odlaze od nje kao sretniji ljudi koji mogu ostvariti svoj puni potencijal u okolini.

Igra kao snažan komunikacijski faktor

Igra, pojašnjava Bijelić, pomaže djeci različite dobi, spola ili kulturnog okruženja učiti, komunicirati i razvijati osobnost.

– Važan je razvojni faktor koji pridonosi fizičkom, emocionalnom i socijalnom razvoju djeteta. Pomaže djeci i pri razvoju motoričkih i kognitivnih funkcija te potiče koncentraciju i samopouzdanje kod djeteta. Snažan je komunikacijski faktor jer pomaže djeci pri stjecanju prijatelja i pomaže im učiti o svijetu oko sebe. Kroz igru djeca upoznaju svoj ‘unutarnji’ svijet, svoje potrebe, osjećaje i želje. Iznimno jer važna u djetetovom razvoju jer omogućava djetetu da ostvari smisao unutar svojeg svijeta te da se polako priprema za odrasli život – govori Bijelić i dodaje da djeca uče na svojim pogreškama u sigurnom okruženju, a kroz igru dobivaju uvide jer se kroz doživljaje u igri stvaraju nova iskustva koja vode u promjenu. Također, djeci je igra prirodna i u njoj uživaju.

Terapija igrom, kaže terapeutkinja, pokriva široko područje problema koji muče djecu i roditelje. Kao neke od primjera, kada obitelj treba podršku terapeuta i terapije igrom, razdoblja su velikih promjena poput selidbe, razvoda ili gubitka bliskih osoba. Bijelić zatim navodi i situacije kada dođe do zabrinjavajućih promjena u ponašanju djeteta pa je dijete povučeno ili često nesretno, ima problema u školi ili škola preporuča uključivanje djeteta u tretman. Neke od situacija su, nastavlja Bijelić, i kada je dijete kronično bolesno ili ima zdravstvene poteškoće, zatim poteškoće u koncentraciji ili pri učenju, pokazuje simptome anksioznosti, stresa ili fobija; ima noćne more ili poremećaje spavanja; teško nalazi prijatelje ili često ulazi u sukobe s vršnjacima te ako trpi vršnjačko zlostavljanje ili ga provodi nad drugima.

– Terapija igrom nije univerzalna metoda za svu djecu i sve probleme te je potrebno, prije samog početka tretmana, s roditeljima procijeniti je li to prava metoda za njihovo dijete i njih. Ako nije, treba im pomoći da nađu adekvatnog stručnjaka. Svako je dijete posebno, drugačije i jedinstveno i tako mu treba pristupiti te mu pomoći na putu odrastanja – pojašnjava terapeutkinja.

Terapija igrom sve je zastupljenija u Hrvatskoj

U terapiji igrom terapeut tumači simboliku djetetove igre i promatra obrasce ponašanja koji se za vrijeme igre pojavljuju, tumači terapeutkinja i dodaje da je glavni cilj terapije igrom, bez obzira na simptome koji se javljaju kod djeteta, pomoći djetetu da dostigne svoju optimalnu razinu funkcioniranja. To se odnosi na intelektualno, emocionalno i socijalno područje te svakodnevno ponašanje. Terapijskim se proces osnažuje djetetovo samopouzdanje i izgrađuju novi resursi za snalaženje u teškim životnim situacijama.

– U terapiji igrom dijete dobiva mogućnost izražavanja emocija ne samo kroz riječi, nego crtajući, igrajući se u kutiji s pijeskom, izražavajući se kroz glazbu, pokret, igranje uloga i druge ponuđene modalitete. Igra djetetu pruža mogućnost fantazije kroz koju dijete u sigurnom prostoru može izraziti svoje najdublje misli, emocije i unutarnje sukobe. Terapija igrom provodi se u specijaliziranoj igraonici koja je opremljena pažljivo odabranim igračkama i materijalima. Svi su sadržaji u prostoru tematski i metodički posloženi kako bi poticali djetetovu maštu te odražavaju različita iskustva i stanja koja djeca prolaze – govori terapeutkinja i dodaje da se terapija igrom u Hrvatskoj u posljednjih deset godina razvija velikim zalaganjem pojedinih stručnjaka iz tog područja koji su se educirali u Velikoj Britaniji i SAD-u. Potrebe su, kaže, sve veće, pogotovo nakon svih promjena i izazova posljednje dvije godine. Bijelić napominje kako stručnjaka, koji rade s djecom, i dalje nema dovoljno pa ljudi često moraju mjesecima čekati termine i unutar javnozdravstvenog sustava, kao i u privatnim praksama. Ipak, primjećuje velike pomake u prihvaćanju terapije igrom kao jedne od vodećih metoda psihoterapijskog rada s djecom u dobi do 12 godina od strane drugih stručnjaka (u zdravstvu i u odgojno-obrazovnim ustanovama) te je sve prisutnija u medijima. A što kažu djeca?

– Djeca su oduševljena ovim pristupom jer se radi o metodi koja prati ritam djeteta, koristi djetetov način komuniciranja da bi se do njega doprijelo i u fokus stavlja dijete i njegove potrebe. Kroz terapiju igrom djeca mogu na neugrožavajući način ponovno proživjeti traumatska ili teška životna isksutva, s ciljem boljeg razumijevanja prošlosti i učenja strategija suočavanja s budućim problemima. Terapija igrom djeci pruža emocionalnu podršku i bolje razumijevanje vlastitih misli i emocija te razvija samoregulaciju i socijalne vještine – kaže Bijelić.

Namijenjeno djeci od 3 do 12 godina

Terapija igrom provodi se kao jedan od terapijskih pravaca za rad s djecom u dobi od 3 do 12 godina, a procjena se provodi ovisno o djetetovom individualnom razvoju, kao i o problemima s kojima se obitelj susreće, tumači Bijelić i kaže kako postoje i druge mogućnosti rada s djecom, mladima i roditeljima koje koriste načela terapije igrom, ali se prilagođavaju višoj dobi djeteta i potrebama izvan zadanih okvira. Terapija igrom kompatibilna je i s radom drugih stručnjaka u zdravstvenim i obrazovnim ustanovama te se u drugim europskim zemljama provodi i unutar školskog sustava. Bijelić navodi primjer Velike Britanije:

– U Velikoj Britaniji terapeuti igrom kao vanjski suradnici surađuju sa školskim sustavom i provode terapijski rad s djecom unutar škola. U takvoj su suradnji bitne autonomija i neovisnost stručnjaka koji provodi terapiju s djecom te, naravno, suradnja i razmjena informacija s drugim stručnjacima u školama.

Nataša Bijelić ističe kako u svojem radu često surađuje s vrtićima i školama te misli da je to u najboljem interesu djece kojoj zajedno žele pomoći.

Čitaj i ti!

Prijavi se na newsletter i među prvima saznaj novosti, zanimljivosti i savjete

Foto: Shutterstock