Roditelji imaju bitnu ulogu u terapiji igrom: Prvi je korak prepoznati da se s djetetom nešto događa

Nataša Bijelić certificirana je terapeutkinja igrom koja je za Čitaj svojoj bebi govorila o važnosti terapije igrom. Terapija igrom, pojasnila je Bijelić, pokriva široko područje problema koji muče djecu i roditelje. Metoda je sve zastupljenija u Hrvatskoj, a djeca su oduševljena ovim pristupom jer prati ritam djeteta, koristi djetetov način komuniciranja da bi se do njega doprijelo i u fokus stavlja dijete i njegove potrebe. Namijenjena je djeci u razdoblju od 3. do 12. godine.

U cijelom procesu veliku ulogu imaju i roditelji koji su bitna podrška djetetu, a terapeut ih savjetuje kako mogu još bolje podržati svoje dijete u promjenama koje su potrebne. Sami roditelji, kaže terapeutkinja iz centra Lila, vrlo brzo uvide koliko je terapija učinkovita i da se, kada je i suradnja s roditeljima uspješna, zajedno mogu postići vrlo dobri rezultati u radu s djecom.

– Roditelji su djetetova sigurna baza iz koje polako može istraživati svijet koji ga okružuju. Što je ta baza stabilnija, to je i svijet s kojim se dijete suočava manje strašan. Roditeljska se uloga postepeno mijenja kroz djetetov razvoj, no uvijek su prioriteti posvećivanje djetetu, stvaranje prilika za provođenje vremena zajedno i razvijanje sigurnosti i povjerenja – govori Nataša Bijelić i pozornost stavlja na PACE model autora Dana Hughesa, čijeg su pristupa osnova četiri kvalitete koje se žele unijeti u odgoj. To su zaigranost, empatija, znatiželja i prihvaćanje.

– Cilj je razviti poštovanje djetetovog iskustva i unutarnjeg života djeteta. U ovom pristupu odrasli pružaju siguran prostor koji podržava djetetov razvoj vlastitog mišljenja. Pomažemo djeci da razmišljaju svojim emocijama, da ih razumiju i da tako mogu njima i bolje upravljati. Kad odrasla osoba uloži svoje vrijeme i pokaže interes za djetetov unutarnji život, ona pomaže u regulaciji djetetovih emocija i potiče dijete da s vremenom to nauči raditi samostalno. Odvojite vrijeme koje ćete kvalitetno provesti sa svojim djetetom. Igrajte se, kuhajte, čitajte i razgovarajte. Dajte im do znanja da ste tu za njih i da vam se uvijek mogu obratiti i povjeriti – savjetuje Bijelić.

Nataša Bijelić: Bitno je pronaći stručnog terapeuta s kojim se dijete osjeća ugodno i sigurno

Konkretno govoreći o terapiji igrom, Nataša Bijelić kaže kako je roditelj važna figura u pružanju pomoći i vođenju djeteta kroz terapijski proces. Postoji nekoliko načina na koji roditelji mogu pridonijeti terapiji kako bi ona dobila optimalan i željeni učinak. Prvi je korak prepoznati da se s djetetom nešto događa i da situacija prelazi roditeljske mogućnosti.

– Bitno je u samom početku pronaći stručnog terapeuta s kojim se i roditelji i dijete osjećaju ugodno i sigurno. Jedna od glavnih zadaća roditelja je da redovito dovodi dijete na terapiju, s obzirom na to da kroz redovitost susreta u dužem periodu dijete dobiva priliku usvojiti nove vještine i naučiti ih primjenjivati. Kroz cijeli proces terapije djetetu je bitno pružiti bezuvjetnu podršku te jačati osjećaj povjerenja i sigurnosti. Roditelji kroz svoje zasebne konzultacije s terapeutom dobivaju savjete, pomoć i prostor za sva pitanja koja ih muče i to je neizostavni dio terapijskog procesa – pojašnjava terapeutkinja. Dodaje i da danas postoji puno različitih savjeta, teorija i škola o roditeljstvu, a ponekad i roditelji sami trebaju pomoć. Često imaju pitanja o djetetovom razvoju, navikama hranjenja i spavanja ili odnosima s obitelji i prijateljima u školi i razgovor sa stručnom osobom, kaže Nataša Bijelić, u tome svakako može biti velika pomoć.

Bijelić govori da roditeljske zadaće uključuju praćenje djetetovog razvoja te educiranje o roditeljstvu u odnosu na specifične potrebe djeteta prema dobi, temperamentu, osobnosti, željama i mogućim dodatnim potrebama. Bitno je, kaže terapeutkinja, kako se dijete razvija i postaje zrelije, njegovati i samostalnost djeteta te vjerovati u njegove sposobnosti da se nosi s izazovima života.

– Roditelji su najbitniji faktor u djetetovom odgoju i imaju najveću ulogu u mentalnom, fizičkom, emocionalnom i psihosocijalnom razvoju djeteta. Najbolje je kada su roditelji prisutni i uključeni u život i obrazovanje djeteta, uvijek kada je to moguće – pojašnjava.

Bijelić se u razgovoru dotaknula i pandemije koronavirusa te potresa u Zagrebu i Petrinji koji su obilježili protekle dvije godine, a kao rezultat toga mnoga su djeca, ali i odrasli doživjeli određeni stupanj traume, stresa i tjeskobe.

– Zatvaranje škola i prelazak na virtualnu nastavu, česte samoizolacije te izostanak normalnog života stvorili su neviđeni pritisak na odnose svih vrsta. Od obitelji koje su navikle svaki dan provoditi sate odvojeno, odjednom se očekivalo da budu jedni s drugima svake minute, svakog dana. Istodobno, šira obitelj, prijatelji i kolege tada su bili distancirani više nego ikada ranije. Djeca su vrlo osjetljiva na reakcije i raspoloženja odraslih oko sebe. Uz to što imaju vlastite strahove, doživjet će i stres odraslih oko sebe. Iako dječje tjeskobe odraslima mogu izgledati “malene”, moramo biti oprezni da ih ne umanjujemo ili odbacujemo kao nevažne. Potrebno je prepoznati da je i djetetu teško i dati mu prostora da izrazi svoje strahove i tugu zbog svih promjena koje su se dogodile. Također, posvećivanje sebi kao osobi, a ne samo kao roditelju te ulaganje u partnerski odnos također je značajno za osiguravanje toplog i sigurnog doma za dijete.

Roditelji prenose važne vrijednosti vezane za učenje, čitanje i obrazovanje

Nataša Bijelić pojasnila je i što napraviti ako roditelj primijeti problem u ponašanju djeteta. Ako se, kaže, kao roditelji pitamo ima li dijete problema, to najčešće znači da smo već primijetili neke promjene u djetetovom ponašanju ili nas brinu neke djetetove emocije. Prvo što Bijelić savjetuje je razgovor sa stručnjacima koji već poznaju dijete. To mogu biti odgajatelji, učitelji, psiholozi i pedagozi u vrtiću ili školi. Često se kroz razmjenu informacija o dobivanje konkretnih savjeta već puno toga može napraviti, kaže terapeutkinja i dodaje da je danas dostupna velika količina kvalitetne literature o roditeljstvu. Preporučuje knjige autora Daniela Siegela.

– Činjenica je da je svako dijete posebno i jedinstveno. Djeca ponekad imaju probleme s osjećajima i ponašanjem koji dovodi do neravnoteže u njihovom životu, kao i u životima njihovih bližnjih. Vrlo je prirodno da se radi toga brinemo, čak i osjećamo veliku odgovornost i krivnju za to što dijete prolazi. Sama činjenica da roditelj pokazuje interes za rješavanjem problema važan je korak u pružanju pomoći djetetu. Ako problemi traju i sve što su roditelji probali nije pomoglo te vide da ono što se događa utječe i na djetetovu svakodnevicu, vrijeme je za potražiti pomoć stručnjaka. Kod nas još uvijek postoji određena stigma vezana uz traženje psihološke pomoći i odlaska na terapiju. Odluka o pronalasku psihološke pomoći za dijete svakako nije laka te je često teško napraviti prvi korak, no svakako razmišljajte kako je to put prema zdravijoj emocionalnoj i psihičkoj stabilnosti. Terapija igrom vrlo je nježan i polagan pristup djetetu, u potpunosti prilagođen njegovim potrebama. Što ranije krenemo s rješavanjem problema, to brže i lakše možemo pomoći djetetu – savjetuje Nataša Bijelić.

Terapeutkinja je naglasila da su roditelji uključeni u svako područje djetetovog života, što znači da mu mogu prenijeti važne vrijednosti vezane za učenje, čitanje i obrazovanje. Tu u fokus dolazi čitanje priča i slikovnica kojima se od rane dobi djecu može učiti pojedinostima života i svijeta koji ih okružuje, razvijati njihove emocionalne kompetencije i razgovarati o temama koje su nam teške, poput razvoda roditelja, gubitaka, bolesti i dr.

– Kod kuće i s roditeljima dijete se osjeća najsigurnije. U tom obiteljskom okruženju dijete može najviše naučiti. Bitno je da je učenje prilagođeno djetetovoj dobi i individualnim karakteristikama te da ne očekujemo previše od djeteta ako ono ne može ispuniti ta očekivanja. Ako vidimo da dijete ima puno energije, da je nemirno i da ne može dugo sjediti, raspodijelit ćemo vrijeme učenja, raditi pauze i dati prostor i slobodu djetetu da kroz pokret izbaci višak energije. Djeca često ne znaju sama dobro organizirati svoje vrijeme i roditelji im mogu dati potrebnu strukturu i pomoći u motivaciji. Ne trebamo zaboraviti da djeca najbolje uče kroz igru i zabavu pa je i to visoki prioritet kad učimo s djecom – zaključila je Nataša Bijelić.

Foto: Shutterstock